TIP Tuzlanski Info Portal

Spavala s 1.000 muškaraca pa priznala da je muško

Sat, 04 Feb 2012 10:14:18 +0000

Kontroverzna Crystal Warren šokirala je britansku javnost. Nakon što je javno priznala da je ovisnica o seksu koja je spavala sa čak 1000 muškaraca, otkrila je potresnu činjenicu - da je nekada bila muškarac!

Gostujući u showu Eamonna Holmesa gospođica Cyrsal otkrila je svoju tajnu i time naljutila veći dio muške populacije. Naime, Crystal je rođena kao muškarac Christopher Snowden, a spol je promijenila 2005. godine. ’Bojim se da će biti mnogo ljutih muškaraca kad ovo čuju, ali moram reći istinu. Mnogi misle da sam lagala tim muškarcima, ali ja se ne slažem s njima. Sada sam žena i prošlost je iza mene’, priznala je Crystal za britanski The Sun.

Još kao mlada Cyrstal se osjećala kao da je zarobljena u tijelu muškarca. ‘Sjećam se kada sam jednom bila s majkom na bazenu i osjećala se jako depresivno. Tada mi je majka prišla i rekla: ‘Ne brini, znam što se događa, nisi gay, ti si samo zarobljen u tuđem tijelu’, ispričala je Cyrstal.

Njeni roditelji oduvijek su shvaćali njezin problem, pa joj je tata za četvrti rođendan kupio suknju. ’Prvi sam se put seksala sa 17 godina i tada sam shvatila da nešto nije u redu. Nisam se osjećala dobro što to činim u muškom tijelu’, otkrila je gospođica Warren koja je s promjenom spola počela je 2002 godine, kad je krenula na hormonske tretmane. Godine 2005. završila je s promjenom spola. Muškarce je najčešće upoznavala u gay barovima jer se tamo osjećala najugodnije Cyrstal danas osjeća veliku potrebu za seksom te dnevno spava sa čak njih sedam. Otvoreno priznaje, seksualna je ovisnica.

(TIP/Net.hr)

Video: Biste li ga i vi poljubili?

Sat, 04 Feb 2012 10:08:54 +0000

Hooman Samani je naučnik koji radi na području umjetne inteligencije i uspio je razviti robota koji prenosi poljupce. Nazvao ga je Kissenger. Kissenger je veličine manje lopte, izgleda kao zec, a glavna karakteristika su mu umjetne usnice osjetljive na dodir.

Da bi funkcionisalo, tj. da bi se mogli ‘ljubiti na daljinu’ potrebna su vam dva Kissengera. Kada poželite poljubiti voljenu osobu koja je u trenu daleko umjesto nje poljubite robota koji pokrete vaših usnica prenosi do robota vaše djevojke ili mladića, te na taj način simulira poljubac.

Mislite da je to neobično? Pri svakom poljupcu Kissenger ispušta neobičan zvuk nalik roktanju svinje. Znamo da ljubljenje s robotom koji ispušta životinjske zvukove i ne zvuči baš romantično, ali bolje išta nego ništa. Ili možda ipak ne? Da bi vam bilo jasnije o čemu pričamo pogledajte video u prilogu.

Pogledaj video

(TIP/Dnevnik.hr/Video:Youtube)

Tadić i Josipović zbog snježne blokade ostali na Jahorini

Sat, 04 Feb 2012 10:02:50 +0000

Uslijed snježne blokade predsjednici Srbije i Hrvatske Boris Tadić i Ivo Јosipović i danas su na Jahorini, koju nisu mogli napustiti po završetku trilateralnog sastanka održanog jučer održan na toj planini. Na Jahorini su ostali i neki novinari, koji su također primorani i nakon tog sastanka ostati jer je ta planina „odsječena” od svijeta.

Jučer poslijepodne Jahorinu su uspjeli napustiti članovi Predsjedništva BiH. Putna komunikacija prohodna je samo jednom trakom, i to samo za dostavna vozila, potvrđeno u Saobraćajnoj policiji u Istočnom Sarajevu. U Olimpijskom centru Jahorina su oko 10 sati kazali da očekuju da se očisti i druga traka i saobraćaj normalizira.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Olovo: Bez struje oko 2.000 stanovnika

Sat, 04 Feb 2012 09:59:40 +0000

Zbog ispadanja dalekovoda Šaševci tri mjesne zajednice na području olovske općine, koje broje oko 2.000 stanovnika, ostale su bez napajanja električnom energijom, prema informaciji Kantonalne uprave civilne zaštite Zeničko-dobojskog kantona.

Na području općine Olovo visina snijega kreće se od 60 do 120 cm. Blokirani su putni pravci do naselja Slivnje, Milunići i Krajšići u koje se dolazi preko podrućja općine Sokolac. Regionalni put Olovo - Zavidovići zatvoren je zbog lavina, a dva vozila, čiji su ih putnici sigurno napustili, ostala su zatrpana na regionalnom putu Olovo - Zavidovići.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Video: Opća kultura američkih srednjoškolaca

Sat, 04 Feb 2012 09:55:59 +0000

Sigurno ste već vidjeli nekoliko snimki na ovu temu, no ovaj se razlikuje po tome što je jedan srednjoškolac odlučio provjeriti opće znanje svojih kolega.

Koji je glavni grad države Washington? Kojim je ratom SAD stekao nezavisnost? S kojim državam graniči SAD? To su pitanja na koje velik broj ovih srednjoškolaca nije znao odgovor. Zapravo, znali su odgovor, ali ne tačan, pa su tako neki rekli da je potpredsjednik SAD-a Bin Laden, SAD je stekao nezavisnost u Korejskom ratu, a na američkoj zastavi su 53 zvjezdice.

Prema najnovijoj studiji američki su učenici tek na 17. mjestu u svijetu po pismenosti, a na 32. po poznavanju matematike. Stara poslovica kaže ‘djeca su naša budućnost’, a kakva je budućnost SAD-a pogledajte u videu.

Pogledaj video

(TIP/Dnevnik.hr)

Video: Lakersima treća gostujuća pobjeda

Sat, 04 Feb 2012 09:50:58 +0000

Košarkaši Los Angeles Lakersa upisali su rijetku gostujuću pobjedu, tek treću ovosezonsku u deset utakmica, protiv Denver Nuggetsa. Slavili su rezultatom 93:89. Ujednačenu momčad Lakersa predvodio je Andrew Bynum s 22 koša, 10 skokova i 3 blokade. Kobea Bryanta nije išao šut (7-23), ali je skupio 20 koševa, te je razigrao suigrače s 9 asistencija. Pau Gasol ubacio je 13 koševa uz 17 skokova.

Lakersima je ovo bila tek druga pobjeda u Pepsi Centeru u posljednjih sedam gostovanja u Coloradu, a tom su utakmicom započeli seriju od šest uzastopnih gostovanja. Gosti su preuzeli kontrolu nad susretom kada je ruski centar Timofej Mozgov ozlijedio lijevi gležanj početkom drugog dijela. Napustio je parket, a ubrzo potom slijedio ga je i najbolji Denverov strijelac Danilo Gallinari kojeg je u oko slučajno ubo Metta World Peace. Gallinari je otišao u svlačionicu zamijeniti kontaktne leće, a Lakersi su u tom periodu napravili seriju 10-2. Najbolji strijelac Denvera bio je Al Harrington s 24 koša.

Pogledaj video

Miami Heat lakoćom je slavio na gostovanju kod Philadelphia 76ersa 99-79. Dwyane Wade ubacio je 26 koševa, a LeBron James dodao je 19 uz 12 skokova i 8 asistencija. Miami je prelomio susret serijom 15-0 u posljednjoj četvrtini i tako nanio 76-ersima treći domaći poraz u sezoni i prekinuo njihovu seriju od četiri vezane pobjede. Taheddeus Young predvodio je Philadelphiju s 16 koševa.

Indiana slavila u Dallasu

Dallas Mavericksi poraženi su na domaćem parketu od Indiana Pacersa 98-87. Junak Pacersa bio je Paul George koji je ubacio čak sedam trica i završio susret s rekordom karijere od 30 koševa. Indiani je ovo bila deseta gostujuća pobjeda sezone (najviše u ligi, uz Miami, op.a.), kao i prva u Dallasu nakon osam godina. U redovima aktualnih prvaka najefikasniji s 30 koševa i šutom iz igre 12-17 bio je Dirk Nowitzki. Bio je to najefikasnija utakmica Nijemca ove sezone, ali nije pomogla njegovoj momčadi.

Kevin Durant zabio je 36 koševa uz odlučujuću tricu u posljednjoj minuti za domaću pobjedu Oklahoma Cityja nad Memphis Grizzliesima 101-94, dok su Boston Celticsi u svom TD Gardenu savladali New York Knickse 91-89 nošeni na krilima Paula Piercea.

Ubacio je Pierce ukupno 30 koševa, a Ray Allen zabio je 9 od svojih 14 koševa u posljednjoj četvrtini. Kevin Garnett susret je završio s 15 koševa i 8 skokova čime je probio granicu od 10.000 defenzivnih skokova u karijeri. Postao je tako treći igrač kojem je to uspjelo otkako je NBA liga počela statistički pratiti tu rubriku (od 1973.), iza Roberta Parisha (10.117) i Karla Malonea (11.406).

Valja spomenuti da je ovo bila povratnička utakmica za playmakera Celticsa Rajona Ronda nakon oporavka od ozljede zapešća desne ruke. Susret je završio sa sedam koševa i sedam skokova. Kod Knicksa, koji su vodili i 12 koševa razlike, najbolji su bili Carmelo Anthony sa 26 koševa i Tyson Chandler s 20 koševa i 11 skokova. Celticsima je ostvarena pobjeda bila sedma u zadnjih osam susreta, dok su Knicksi u zadnjih 13 susreta slavili tek dva puta.

NBA liga, petak:

Toronto - Washington 106-89 (Barbosa 19k, Calderon 8k, 17a / Young 21k)

Philadelphia - Miami 79-99 (Young 16k / Wade 26k, James 19k, 12s, 8a)

Orlando - Cleveland 102-94 (Howard 19k, 16s, 8bl / Gee 20, Varejao 12k, 15s)

New Jersey - Minnesota 105-108 (Morrow 42k / Peković 27k, 11s, Love 20k, 10s)

Detroit - Milwaukee 88-80 (Knight 26k, 7a, Monroe 18k, 11s / Jenninges 20k)

Boston - New York 91-89 (Pierce 30k, 7s / Anthony 26k, Chandler 20k, 11s)

Houston - Phoenix 99-81 (Martin 16k, Budinger 12k, 10s / Gortat 15k, 12s)

Oklahoma City - Memphis 101-94 (Durant 36k, 10s, Harden 24k / M. Gasol 24k)

Dallas - Indiana 87-98 (Nowitzki 30k, 7s / George 30k, 9s, West 20k)

Denver - LA Lakers 89-93 (Harrington 24k, 8s / Bynum 22k, 10s, Bryant 20k, 6s, 9a)

(TIP/Totalsport/Index.hr)

Beckham: Nikad nisam stavljao čarape u gaće jer nije potrebno

Sat, 04 Feb 2012 09:45:57 +0000

Engleski nogometaš David Beckham koji je nedavno snimio još jednu kampanju za donje rublje, ovaj put za švedski brand H&M, izjavio je američkim medijima da ne trebaju sumnjati u veličinu njegove muškosti. Još dok su aktualne bile fotke Davida u donjem rublju Armani, s obzirom na pozamašnu popunjenost gaća, nagađalo se da nogometaš “popravlja” stanje stavljajući čarape.

“Nikad nisam stavljao čarape u gaće za snimanje jer mi to nije bilo potrebno. Recimo samo da mi je rečeno da mi ne treba pojačanje u tom dijelu. Zadovoljan sam postojećim stanjem”, izjavio je 36-godišnji David. Ipak, nije sasvim zadovoljan svojim tijelom: “Ne volim svoje nožne prste. Nisu loši, ali nisu ni sjajni”.

(TIP/Index.hr)

Oko 100 ljudi čekalo pomoć, pa pješke krenuli ka Miljevini

Sat, 04 Feb 2012 09:41:05 +0000

Oko 100 ljudi provelo je cijelu noć “zarobljeno” usIjed nekoliko sniježnih lavina koje se aktivirale u Tuhaljima i jutros su, nakon uzaludnog čekanja pomoći, krenuli pješke ka Miljevini. Lavine su još sinoć blokirale kretanje autobusa i desetak vozila, a promrzli putnici su kazali da je stanje dramatično, jer ni mašine koje su sinoć upućene kako bi odblokirale taj put nisu mogle probiti snježnu blokadu.

Direktor Civilne zaštite RS Milimir Doder potvrdio je da je situacija veoma složena, ali se nada da neće biti posljedica po ljude. ”Mašine za čišćenje snijega su zaustavljene na oko kilometar od zarobljenih potnika, koji moraju prepješačiti oko dva kilometra kako bi se izvukli iz snježnih nanosa”, potvrdio je Doder.

Iz Auto-moto saveza RS su također potvrdili da je jutros u 9.30 sati saobraćaj još uvijek potpuno blokiran na magistralnom mutu M-18 Sarajevo-Foča, dionici Miljevina-Dobro Polje i Krupac-Crnovo. Na magistralnom putu Gacko-Foča između lavina se također zateklo nekoliko vozilo kojima još uvijek u 9.30 sati nije bila stigla pomoć. Direktor civilne zaštite RS Milimir Doder je dodao da je situacija u čitavoj RS alarmatna, posebno u sarajevsko-romanijskoj regiji, a zbog aktiviranja nekoliko lavina.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Zbog vremenskih neprilika Josipović otkazao posjet Tuzli

Sat, 04 Feb 2012 09:34:12 +0000

Predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović zbog vremenskih neprilika otkazao je današnji dolazak u Tuzlu. Na Filozofskom fakultetu UNTZ trebao je održati predavanje o temi ˝Hrvatska vanjska politika-kako biti dobar susjed˝.

Trebao je doći u pratnji delegacije Sveučilišta u Zagrebu, a bilo je planirano potpisivanje sporazuma o saradnji između Sveučilišta u Zagrebu i Univerziteta u Tuzli, kao i potpisivanje Pisma namjere o razvijanju regionalne saradnje na području doktorskih studija i istraživanja. Predsjednik Hrvatske se tokom boravka u Tuzli trebao sastati i s predstavnicima hrvatskih i katoličkih institucija i udruženja s područja Tuzlanskog kantona.

(TIP)

Saobraćaj u BiH gotovo blokiran

Sat, 04 Feb 2012 09:07:12 +0000

Velike snježne padavine koje od jučer ne prestaju skoro su u potpunosti blokirale gradove u BiH. Sa terena stižu brojne informacija o lavinama i putnicima koji su zatrpani u njima. Službe za održavanje puteva iako su skoro čitavu noć bile na terenu ne uspijevaju očistiti nanose snijega. Ministarstvo sigurnosti apleira na građane da ne kreću na putovanje ukoliko ne moraju.

Srana javlja da je nekoliko snježnih lavina u mjestu Tuhalji, nadomak Miljevine sinoć blokiralo desetak vozila i jedan autobus, koji su se kretali iz Sarajeva, a pet putnika je blokirano i na magistralnom putu Sarajevo - Foča. ”U Tuhaljima je zavejano oko 100 ljudi, među kojima je najviše studenata, a ima i male djece”, potvrdio je Srni Željko Milutinović iz Miljevine, koji je sa suprugom i sinom punih 13 sati zarobljen u snijegu. Iz preduzeća, koje održava ovaj magistralni put do Trnova, sinoć su se prema zavejanim putnicima uputile dvije mašine, ali su i one blokirane lavinama i ogromnim snježnim nanosima u kanjonu Bistrice, potvrđeno je Srni.

Federalno Ministarstvo prometa i komunikacija izdalo je rješenje kojim se proglašavaju zimski uvjeti za vožnju na svim magistralnim putevima na području FBiH, te se zabranjuje kretanje za zglobne autobuse, teretna vozila i šlepere. Zbog sniježnih nanosa i lavina u prekidu je odvijanje saobraćaja na dionicama magistralnih puteva M-17 Mostar- Konjic, M-16 Jajce- Donji Vakuf, M-19.3 Rogatica- Ustiprača, M-16.2 Gornji Vakuf- Prozor, M-16 Bugojno- Kupres, M-20 Gacko- Tjentište, M-17.3 Stolac- Neum i M-18 Sarajevo- Foča (Sarajevo- Trnovo i Dobro Polje- Miljevina), te na putu koji od GP Hum/Šćepan Polje vodi ka unutrašnjosti Crne Gore. Povremeno neprohodni su putni pravci M-18 Olovo- Kladanj i M-19 Kladanj- Vlasenica, navode iz BIHAMK-a.

Na području Olova, Kaknja, Visokog i Neuma i Ravnog za saobraćaj su zatvoreni svi regionalni i lokalni putevi. Za sav saobraćaj zatvoreni su i regionalni putevi R-408 Glamoč- Drvar i R-444 Breza- Vareš i R-443 Kreševo- Kiseljak. Zbog sniježnih padavina na svim putevima u našoj zemlji saobraća se otežano i usporeno, a ugaženog snijega na kolovozu na putevima koji su prohodni ima do 5 cm. Dodatne probleme stvara i niska temperatura zbog koje je kolovoz zaleđen, kao i mjestimično jak vjetar koji stvara sniježne nanose. Ekipe putne operative održavaju prohodnost puteva, ali je njihov rad otežan zbog intenzivnog snijega. Apelujemo da se na put ne kreće bez prijeke potrebe, ističu iz BIHAMK-a.

(TIP/ekapija.ba/Foto:TIP-ilustracija)

Čovjek piše poslije rata

Sat, 04 Feb 2012 08:43:52 +0000

Čitavu ovu kolumnu sam napisao samo zbog jedne rečenice iz svoje nove knjige: “Tri čovjeka sam ubio i jednog autonomaša.” Tu rečenicu izgovara Mustafa Husar, zaljubljenik u film, pjesnik u pokušaju i veteran našeg milog rata. Ova rečenica je direktan citat rečenice koju izgovara lik Schofield Kid u filmu Unforgiven Clinta Eastwooda: “Ubio sam pet ljudi i jednog Meksikanca.” To koliko sam ja - građansko lice, pisac s korica knjige - ljudi zaista poslao na Vječna lovišta, to nikad nećete saznati. Granica između autobiografija i fikcije je mjesto gdje se voda spaja s drugom vodom.

Oduvijek sam se divio ljudima koji ne razumiju riječi, rečenice, cijeli odlomke teksta, pa onda zbog toga stvaraju svoj animozitet prema autoru teksta. Današnjim internet jezikom to su popularni hejteri, njihova opozicija su fanovi. Stalno me vuče da napišem tekst pod naslovom Fanovi & hejteri, ali mi nikako ne polazi za rukom. Bojim se da ću još više zakomplikovati stvari, jer tim tekstom mogu otvoriti nova područja borbe, nove prostore nerazumijevanja, kao da ih već nema dovoljno u svijetu. Temeljno je čitalačko pravo da svaki pojedinac tekst pokuša shvatiti na svoj način. Uvijek glasam za tu vrstu čitalačke slobode u literaturi, ali se uvijek opržim shvatajući kako se vrlo često dešava da čitalac nije u stanju da prihvati novinski tekst, kolumnu, koja je pisana tako da je ceo svet razume. Jednostavnim, čistim i laganim rečenicama. (Jedna od težih stvari u pisanju se zove “sveta jednostavnost”, ono što amateri pisanja nikad neće moći savladati.) Pa šta onda očekivati od recepcije književnog djela? Ništa sem beskrajno uživati u blagodatnoj anarhiji čitalačke recepcije književnog djela.

Tako je meni najdraža kritika koju sam do sada dobio došla iz usta mog ratnog druga Arifa Žile koji mi je za knjigu Pod pritiskom rekao: “Buraz, sve je bilo onako kako si napisao.” Nema veće pohvale za mene od ovakvog čitanja moje knjige. Ne postoji ogled, studija, ni esej koji može nadmašiti Žilinu misao. On je monter-električar, zanimanje koje mi, njegovi drugovi, u ratu nismo nikako mogli dokučiti, pa smo se uvijek zajebavali na njegov račun. To je zato što je on moju knjigu doživio kao lični dokument našeg zajedničkog ratnog doba, kao živu stvarnost, čemu sam, u dobrom dijelu knjige, i sam težio. Htio sam da knjiga ima snažne mirise, boje, zvukove, da bude taktilna toliko da možeš sve opipati jagodicama prstiju, bez dodatnog pametovanja i donošenja suvišnih zaključaka. Htio sam da se čitalac identifikuje sa ljudima koji defiluju knjigom. I Arif Žile je jedan od stvarnih likova koji prolaze kroz knjigu. Tu dolazimo do ključne riječi: autobiografija.

Jednom me je jedan stariji sarajevski pjesnik pitao: “A jesi li ti stvarno bio u ratu?” Mislio sam da me zajebava. Nikako nisam mogao svariti to pitanje, nisam bio ljut, nego zbunjen. Mislio sam da se u mojoj knjizi jasno vidi rat, a opet stariji kolega je to doživio kao fikciju. Bio sam istinski zbunjen. Šta sad da mislim? Pa tom glavnom junaku sve se dogodilo u knjizi, jedino ga nisu silovali, i nije poginuo. Možda sam ga trebao ubiti, moguće da bi tad knjiga bila uvjerljivija, još više hiperrealistična, brutalna, gadna i iskrena. Poslije te opaske uveo sam jednu novinu u pisanje svoje biografije. Tada sam počeo naglašavati učešće u ratu, te da sam vodio tu i tu jedinicu, bio ranjen… To sam radio iz jednog razloga, da čitaocu naglasim da je sadržaj knjige jako realan, i da je fikcija tu u drugom planu. Poslije je taj dio biografije postao najzanimljiviji čitaocima i kritičarima, pogotovo onim u inostranstvu. Tako sam zaradio svoj prvi mirnodopski ožiljak, kao da mi nije bilo dovoljno onih fizičkih, ratnih.

Onda su ljudi počeli da te 100% identifikuju s likom iz knjige. Vremenom mi je to postajalo smetnja, i stalno bih govorio: “Ljudi, ali kako ne kužite, to je literatura?” Bilo je već kasno da promijenim svoju sliku u očima drugih. Između mene pisca i mog glavnog lika je stavljen most jednakosti. Nazad nisam mogao. Branio sam se raznim citatima. Onim Borgesovim iz knjige To umijeće stiha: “U konačnici, sva književnost je autobiografske prirode.” Drugi je bio Handkeov iz interviewa koji dolazi kao pogovor BIGZ-ove knjige Užas praznine: “Uvek pišem o sebi.” Citati nisu pomagali. Ko još vjeruje tuđim riječima? I prihvatio sam se u novostečenoj koži. Čak sam sve više i više učestvovao u izgradnji tog literarnog mita. Pijan bih u kafani zadizao rukav, pokazivao ranu koja liči na smajlija kojem su zašivena usta sa sedam hirurških kopči govoreći: “Jel’ meni ovo Alija dao?”

Zatim je prošlo mnogo godina kao u nekoj realno-fantastičnoj bajci. Čovjek malo ostari, izgubi želju da uvijek fascinira u razgovoru, u interviewima, knjigama. Dosadi mu breme koje nosi na leđima. Stari ožiljci se razliju na koži kao tetovaže koje je vrijeme pregazilo. I čovjek shvati da je vrijeme za neku novu literarnu paradigmu. Napiše novu knjigu, umiri se kao riba na dnu, i čeka svježu recepciju. Odrekne se dominantne autobiografije i počne eskploatisati čudesnu koku fikcije. Uživi se u izmišljanje, ali nikad ne pobjegne dovoljno od sebe, uvijek malo začini onim starim, brutalnim realizmom. Dodijeli junaku ime i prezime, određeni background nadajući se kako će čitalac konačno razdvojiti pisca - građansko lice koje je ispisano na koricama knjige, od junaka koji se bori unutar romana. Ali, avaj, pisac shvata da je to nemoguće. Čitavu ovu kolumnu sam napisao samo zbog jedne rečenice iz svoje nove knjige: “Tri čovjeka sam ubio i jednog autonomaša.” Tu rečenicu izgovara Mustafa Husar, zaljubljenik u film, pjesnik u pokušaju i veteran našeg milog rata. Ova rečenica je direktan citat rečenice koju izgovara lik Schofield Kid u filmu Unforgiven Clinta Eastwooda: “Ubio sam pet ljudi i jednog Meksikanca.” To koliko sam ja - građansko lice, pisac s korica knjige - ljudi zaista poslao na Vječna lovišta, to nikad nećete saznati. Granica između autobiografija i fikcije je mjesto gdje se voda spaja s drugom vodom.

(TIP/tekst preuzet iz magazina BH Dani/Autor: Faruk Šehić)

Aleksandar Hemon: Podanici naroda

Sat, 04 Feb 2012 08:33:10 +0000

U vreme mog detinjstva, u Sarajevu i Bosni i Hercegovini nije postojao Božić bata. Debeljuškasti čika sa dugom sedom bradom koji je procenjivao koliko su deca bila poslušna i delio im poklone zvao se Deda Mraz. Pošto bi razaslao svoje zamenike po školama i vrtićima nekoliko nedelja ranije, lično bi se pojavio (mada ga niko ne bi video) u vašoj kući na novogodišnju noć - negde oko ponoći, samo za vas. On nije imao veru i ideologiju i delio je poklone svoj poslušnoj deci bez obzira na njihovu etničku ili političku pripadnost. Deda Mraz je bio građanska, javna ličnost, neko koga su svi iščekivali i bili srećni što je tu. Bio je dobrodošao pre rata, čak i tokom rata, ali izgleda ne toliko posle rata.

Tako je na primer u decembru 2008, Deda Mraz dobio udarac u svoj veliki stomak od strane Arzije Mahmutović koja je u to vreme bila direktor Dece Sarajeva, javne ustanove koja je imala upravu nad dvadeset četiri vrtića u gradu. Gospođa Mahmutović nije dozvolila Deda Mrazu pristup nijednom od ovih vrtića, jer je smatrala (mada je kasnije, pod lokalnim i međunarodnim pritiskom, malo popustila) da on nije deo islamske tradicije. Nije imala ništa protiv toga da roditelji dopuste Deda Mrazu da deci deli poklone na nekom drugom mestu, van domašaja njenog resora.

Tako se Deda Mraz našao u vrtlogu bosanske politike, a njegovo javno ponižavanje je posle rata postalo neka vrsta sezonske tradicije. Tako ga je ubrzo posle kraja rata tadašnji bosanski predsednik Alija Izetbegović proglasio za komunistički izum. Mora da je to zaključio po njegovom crvenom odelu boje krvi.

Problem Deda Mraza se tokom 2008. pojavio kao znak agresivnog uspona islama, predvidivog zapleta u tekućoj istoriji sudara civilizacija, onako kako se on odigrava na malenoj bosanskoj pozornici. Ali problem Deda Mraza je, u stvari, mnogo više ukazivao na militantnu politizaciju obrazovanja, a samim tim i detinjstva u Bosni i Hercegovini. Kontroverzna odluka gospođe Mahmutović je u sarajevske vrtiće uvela verska pravila, što je u najširim krugovima protumačeno kao još jedan korak ka već dobro ustanovljenoj segregaciji i polarizaciji osnovnog i srednjeg obrazovanja širom bosanske etničke slagalice.

U jesen 2009, proveo sam neko vreme sa đacima i nastavnicima osnovne škole Alija Nametak u sarajevskom naselju Bjelave. Prvacima je prvog dana škole upriličena odgovarajuća dobrodošlica koja se nije mnogo razlikovala od one koju i ja pamtim kada sam kretao u školu: dečiji hor je otpevao pesmu o školskom zvoncetu; pesma o slatkoj maci je odrecitovana sa puno emocija; otpevana je još jedna pesma o uzbudljivom životu šumskih životinja. Publika je burno aplaudirala malim glumcima i glumicama u skeču o jednoj bolesnoj lutki, a onda još većim aplauzom pozdravila ritmičku sekciju, grupu devojčica koje su izvodile folklor na narodnu pesmu koja uzdiže trajne vrednosti školskog velikog odmora.

Deca su nastupila sa šarmantnom mešavinom straha i zanosa, u susret sledećem trenutku, mada potpuno nesvesna šta bi to moglo da bude. Činilo se da su prvaci u publici bili oduševljeni „nevaljalcima” na sceni. Kada su nakon poslednje tačke svi prvaci, razred po razred, pozvani od strane svojih učitelja da se popnu na binu i tako zakorače u svoj novi budući život u punom opsegu, među roditeljima je postojala nesumnjiva solidarnost. Posmatrao sam tu decu dok su se penjala na binu - neka nevoljno, neka preskačući po dva stepenika, neka posrćući. Bilo je neke univerzalnosti u očekivanjima svih prisutnih - dece koja postaju starija u tih nekoliko koraka, roditelja koji ih puštaju da idu sama, sa svim pratećim nadama i strahovima. Nije bilo drugačije i nije moglo biti nikako drugačije u odnosu na vreme kada sam se i sam penjao istim školskim stepenicama.

Učionica do koje sam pratio jednu od učiteljica - Fatku Brković - i decu iz njenog razreda, u mnogome je bila drugačija. Pre svega, nije bilo školskih klupa - Fatkina deca su sedela za nekoliko okruglih stolova dok su njihovi roditelji stajali u dnu učionice, ponosni i zabrinuti. Razlika, iako na prvi pogled mala, bila je veoma važna: učionica je bila decentralizovana i manja, a roditelji više uključeni, u skladu sa nedavnim zaokretom u pristupu osnovnom obrazovanju. Deca sada kreću u školu u ranijem uzrastu i većina njih ima samo pet godina.

Još jedna razlika: dok su se deca smeštala da sednu, mlada žena u haljini do članaka i sa pokrivenom glavom predstavila se roditeljima kao nastavnica religije - u ovom slučaju islama. Ona će biti njihova jedina nastavnica u prva četiri razreda pored učiteljice Fatke. Jasno je stavila do znanja da je religija/veronauka izborni predmet i da roditelji ne moraju da upišu svoju decu da je pohađaju. Jedan otac je to odmah prokomentarisao rečima da ne želi da pusti svoju ćerku da se sama šeta po školi, dok njeni drugovi i drugarice sede na času veronauke. (Ubrzo sam otkrio da je uobičajena praksa da se čas veronauke organizuje u sred dana, kako bi se na “elegantan” način izvršio pritisak na decu i roditelje da izaberu veronauku).

Veronauka pripada takozvanoj “nacionalnoj grupi predmeta”, karakterističnoj za osoben sistem osnovnog i srednjeg obrazovanja u Bosni, koja uključuje i “maternji jezik”, književnost, geografiju, istoriju, kao i prirodu i društvo. Program za ove predmete se razlikuje u zavisnosti od etničke pripadnosti učenika; predmeti kao što su matematika, fizika i fizičko izgleda nadilaze etnicitet. I dok veronauka može početi veoma rano, drugi “nacionalni” predmeti se ne izučavaju pre petog razreda, kada bi se hipotetički integrisani razred sastavljen od Bošnjaka, Hrvata i Srba svaki put podelio, na primer, za čas istorije - tri razreda desetogodišnjaka sastavljena na etničkoj osnovi izučavala bi tri različite, vrlo verovatno uzajamno isključive istorije svoje žalosne domovine.

Da bi razumeo iracionalnu situaciju u kojoj se deca podučavaju etničkom identitetu kroz nacionalne predmete, čovek mora da uskoči u duboku žabokrečinu rata, mira i politike u Bosni i Hercegovini. Zapušite nos i krenimo.

Rat u Bosni i Hercegovini je bio loš, ali se mir pokazao kao apsurdan i besmislen. Mirovni sporazum potpisan u Dejtonu u Ohaju 1995. godine pod veštim pritiskom Klintonovog glavnog pregovarača Ričarda Holbruka u suštini je podelio zemlju duž njenih predratnih granica. Srbi i Hrvati su imali podršku Srbije (pod maskom Jugoslavije), odnosno Hrvatske, čiji predsednici Milošević i Tuđman su učestvovali u pregovorima i potpisali Dejtonski mirovni sporazum zajedno sa Alijom Izetbegovićem. Značajan deo etnički očišćenih teritorija sporazumom je dodeljen onima koji su počinili etničko čišćenje. Srpske teritorije su grupisane u Republiku srpsku, dok su Bošnjaci i Hrvati formirali labavu federaciju. Bošnjaci, među kojima je ideja o zajedničkom životu imala najsnažniju podršku, zadržali su kontrolu nad čuvenim multietničkim Sarajevom i postali većina u onim njegovim delovima koje su Srbi i Hrvati napustili.

Rat se završio i tri strane su postigle mirovni sporazum, prosto zato što bi ih nastavak rata previše koštao. Dejtonski mirovni sporazum je zapravo zamrzao situaciju na terenu, s nadom Zapada i mnogih Bosanaca da će zemlja u budućnosti biti reintegrisana, a izbeglice moći da se vrate kućama. Srpski i hrvatski pregovarači su se nadali da će proces uništenja Bosne i Hercegovine koji je započeo ratom biti okončan, a njihove teritorije pripojene Srbiji i Hrvatskoj. Gore od toga, Dejtonski mirovni sporazum je pripisao suverenitet trima ‘konstitutivnim’ nacijama: Bošnjacima, Hrvatima i Srbima. Politički predstavnici bosanskih Srba i Hrvata, koji su se surovo, krvavo borili protiv same ideje Bosne i Hercegovine, složili su se da participiraju u vladi te države. Potpisali su njen ustav, s uverenjem da država koju su definisali neće imati šanse da uspešno funkcioniše.

I tako, Bosnu i Hercegovinu čine dva “entiteta”: Federacija, koja uključuje teritorije Bošnjaka i Hrvata podeljene u deset kantona, i Republika srpska, homogeno naseljena Srbima zahvaljujući notornom sistematskom etničkom čišćenju. Federacija i Republika srpska imaju odvojene vojske, parlamente i državne institutcije, ali njeni predstavnici su u državnom parlamentu (makar i samo da bi opstruirali njegov rad - jednom je 6 meseci parlamentarne debate utrošeno na raspravu oko veličine slova na koricama pasoša Bosne i Hercegovine). Svi su predstavljeni jednim ministarstvom inostranih poslova sa tročlanim predsedavanjem, tako da se predstavnici svake od “konstitutivnih nacija” naizmenično rotiraju.

Danas je Republika srpska polu nezavisna a njeni političari se otvoreno ograđuju od ideje ujedinjene Bosne i Hercegovine u bilo kom obliku. Njihov član predsedništva je često odbijao da govori pod zastavom Bosne i Hercegovine ili stoji mirno dok se svira njena himna. U nekim delovima Federacije nastanjenim Hrvatima vijori se samo zastava susedne Republike Hrvatske, kao što je u upotrebi samo hrvatska valuta, a u školama je hrvatski program, dok lokalni političari i institucije otvoreno ignorišu zakone Bosne i Hercegovine. Što se Bošnjaka tiče, oni ubrzano gube strpljenje, što se vidi po naglom porastu ekskluzivističke nacionalističke retorike i pratećim islamskim strastima. Ali čak i kada bi bratstvo i jedinstvo između tri “konstitutivne” nacije nekim čudom bilo ponovo uspostavljeno, Dejtonski ustav efikasno sprečava funkcionisanje zemlje.

Uzmite, na primer, obrazovanje. Danas u Bosni i Hercegovini postoji dvanaest ministarstava obrazovanja. Iako ona ne postoje na državnom nivou, i Republika srpska i Federacija imaju svoja ministarstva. Osim toga, svaki kanton u okviru Federacije ima svoje posebno ministarstvo. Čak i u okviru Republike srpske koja ima samo jedno ministarstvo, postoji distrikt Brčko - teritorija i grad sa posebnim statusom, jer u Dejtonu oko njega nije bilo moguće postići sporazum. Njime upravlja strani administrator i on poseduje autonomnu obrazovnu organizaciju - de facto trinaesto ministarstvo. Čak i kada bi postojala želja da se zakoni i regulative u oblasti obrazovanja uvežu i usklade, to bi praktično bilo nemoguće uraditi, jer ne postoji ministarstvo na državnom nivou, a svaki kanton ima svoj parlament, premijera i kabinet. Da bi se zakoni usvojeni na državnom nivou primenjivali na celoj teritoriji Bosne i Hercegovine (makar i u blažoj formi, što je obično rezultat etničkog prepucavanja i sistemske opstrukcije), njih bi morali da ratifikuju parlamenti u oba entiteta, a onda u još deset kantonalnih parlamenata u Federaciji - znači, u ukupno njih dvanaest. Čak i kada bi to bilo moguće, ne bi bilo moguće obezbediti primenu takvog zakona, jer ne postoje mehanizmi na nivou države koji bi to osigurali.

Bosna i Hercegovina je čudo od birokratije. U zemlji u kojoj je nezaposlenih daleko preko 50%, ima oko 150 ministara. Vlada, u svim svojim različitim, etnički definisanim formama ubedljivo je najveći poslodavac, jedini koji u dogledno vreme neće pretrpeti smanjenje broja zaposlenih; sam proces donošenja takve odluke zahtevao bi da vlada makar na tren bude efikasna. Zemlja je podeljena, teritorijalno i kao država, između nacionalističkih birokrata koji se cenjkaju i trguju njenim razbijenim delovima, njenim neprimenjivim zakonima i ostacima njene budućnosti, dok kuju zavere kako da zgrabe šta god bude ostalo pošto se konačno sve raspadne. Ono što izgleda kao amatersko ludilo, u stvari je sistem.

Konzistentna i ključna logika u kontrolisanom haosu BiH politike jeste logika podele i segregacije. Legitimitet predstavika etničkih zajednica i njihova pozicija unutar birokratskog sistema baziraju se na njihovom uverenju da oni samo brane i štite takozvane nacionalne interese svojih birača od raznih problematičnih projekata. Na nedavnim lokalnim izborima, jedan od slogana hrvatske nacionalističke partije HDZ-a je glasio “Zaštitimo ono što je naše”, stav koji nije ograničen samo na Hrvate. Nacionalističke partije gotovo da i nemaju druge platforme osim predstavljanja svojih birača. One ne nude ekonomski program i rešenja za ogromnu nezaposlenost, ne pokazuju interesovanje da zaustave endemsku korupciju (kriminalne i političke elite je u suštini nemoguće razlikovati), nemaju političku filozofiju van okvira vulgarnog materijalističkog nacionalizma. Jednom izabrani - iznova, strašno, tragično - ovi predstavnici naroda štite ono što je naše (šta god to bilo i ko god da smo to mi) od države koja bi trebalo da bude zajednička domovina, obeležje zajedničkog života. Kao izabrani birokrati, oni podrivaju državu za koju bi trebalo da rade. Da bi ovaj centralizovani haos (sa tri različita etnička centra) mogao legitimno da funkcioniše kao državna politika, svi integrativni porivi bi morali da budu ugušeni. Sve forme identiteta, osim etničkog, moraju nestati ne bi li se omogućio uspon savršenog etnifikovanog subjekta koji nikada neće poželeti da bude građanin, koji će od vlade zahtevati ono što bi trebalo da budu njegova ili njena osnovna prava. Proces etničkog treninga počinje rano i nikada se ne završava. Izbačen je Deda Mraza, a deci su nametnuti veronauka u vrtićima i nacionalna grupa predmeta u školama.

U Sarajevu, koje je zadržalo izvesnu lojalnost prema ideji zajedničkog života, ulažu se izvesni napori ka integraciji. U osnovnoj školi Alija Nametak, na primer, knjige koje se koriste za čas bosanskog jezika i književnosti uključuju i tekstove srpskih i hrvatskih pisaca, ali ovu školu pohađaju gotovo isključivo bošnjačka deca. Među osamdeset i dva prvaka koja su se popela na školsku binu, bila je samo šačica dece drugih nacionalnosti, koja potiče iz takozvanih mešovitih brakova ili romske populacije iz Sarajeva. Još jedna posledica rata je gotovo monolitna etnička struktura. Ne samo da je veliki broj Hrvata i Srba (ali i Bošnjaka) napustio grad tokom i nakon njegove opsade, već se i veliki broj izbeglica iz istočne Bosne, koji su bili brutalno proterani od strane Karadžićevih ubica, doselio u njega. Iako su svi sa kojima sam razgovarao u Aliji Nametku izrazili, činilo mi se vrlo iskreno, svoju posvećenost ideji zajedničkog života, malo je onih sa kojima bi se takvo zajedništvo moglo uspostaviti.

Učiteljica Fatka mi je šapatom ispričala o neprospavanoj noći koju je provela brinući se za dete čiji su roditelji odbili da ga upišu na veronauku, jedini od svih roditelja. Okretala se i prevrtala u krevetu, zamišljala ga kako sam tumara školskim hodnicima. Kada je veroučiteljka sutradan ušla u učionicu, to dete je uzelo svoje stvari i spremilo se da krene, a onda je njegov najbolji drug odlučio da mu se pridruži kako ne bi bio sam. Ova priča nam govori da je zajednički život moguć samo izolovano, na obodima. „Produbljujemo jaz”, promrmljala je.

Taj jaz je institucionalizovan u formi “dve škole pod jednim krovom”. U nekim delovima Bosne, deca različitih nacionalnosti pohađaju školu u istoj zgradi ali su strogo odvojena: idu u različite učionice, nemaju zajedničke časove, često uče po različitim programima i knjigama, dok se nastavnici niti mešaju niti sarađuju. U nekim školama, časovi počinju u različito vreme kako deca ne bi ostvarila bilo kakav kontak ili komuniciju pre ili posle škole.

Posetio sam jednu od takvih “dve u jednoj” školi u Stolcu, gradiću u istočnoj Hercegovini. Stolac je pre početka rata bio mešovit grad, ali su ga sa početkom neprijateljstava 1992. mnogi Srbi napustili. Kada su se Bošnjaci i Hrvati (koji su početkom rata bili saveznici) 1993. godine okrenuli jedni protiv drugih širom Bosne i Hercegovine, Stolac je etnički očišćen od strane hrvatskih snaga koje su zatvorile veliki broj Bošnjaka u užasne improvizovane kampove. Posle rata, jedan broj Bošnjaka se vratio u Stolac ali je grad ostao podeljen. U to vreme, školu - koja je bila jedina u gradu i u koju su pre rata išla sva deca - pohađala su samo hrvatska deca. Opštinska vlast koju su kontrolisali Hrvati odbila je da primi bošnjačku decu. Tek na pritisak međunarodne zajednice i uspostavljanja koncepta “dve škole pod jednim krovom”, bošnjačkoj deci je bilo dozvoljeno da pohađaju ovu školu, onu istu u koju su njihovi roditelji išli zajedno sa svojim hrvatskim i srpskim drugovim mnogo godina pre nego što je rat uništio njihov zajednički život.

Danas je ova škola striktno podeljena. Deo za bošnjačku decu je značajno manji; za sedamnaest odeljenja postoji samo devet učionica, a da biste došli do nekih od njih morate da se penjete pomoćnim stepenicama. Deo za hrvatsku decu ima više učionica ali, kako mi je rekao direktor bošnjačke škole Sedžad Pezo, Hrvati ne žele da ga dele (niko iz hrvatske škole nije bio voljan da razgovara sa mnom). Gospodin Pezo je čvrst, energičan čovek koji je bio nastavnik fizičkog pre nego što je postavljen za direktora. Njegov otac je izgradio ovu školu, rekao mi je, a on je u njoj radio dvadeset pet godina. Pre rata, priseća se sa tugom, nju je pohađalo 800 učenika koji su delili sve. Škola radi po konceptu “dve škole pod jednim krovom” skoro petnaest godina. On za ovakvu segregaciju krivi hrvatske opštinske vlasti. „Oni ne žele da budemo zajedno”. Štaviše, Svetska banka je ponudila zajam školi pod uslovom da se integriše ali su, kaže, „vlasti to odbile”. Privatno, tvrdi on, bošnjački i hrvatski nastavnici se slažu; roditelji su takođe za integraciju, a deca su najmanji problem. Ona se mešaju i zajedno igraju pre škole (časovi počinju u isto vreme), pre nego što ih razdvoje. On se potrudio da iznađe krivca za to, pa je većinu problema pripisao Dejtonskom sporazumu: on je uništio obrazovanje i sistem zdravstvene zaštite i celu zemlju; podstakao je katastrofalnu podelu zemlje na kantone; dopustio je da nenormalno postane normalno i obrnuto. Uhvatio se za glavu: „Šta će biti za dvadeset godina?”

Direktor Pezo me je ispratio do učionice, dalje hodnikom od njegove male kancelarije. Školski odmor je još trajao; deca su užinala dok sam razgovarao sa njihovom nastavnicom Aidom Obradović. Mlada žena sa dvogodišnjim nastavničkim iskustvom imala je samo jedan razred koji je uzela prošle godine kao prvake. U početku joj je bilo teško da uspostavi red jer su deca, kaže, “svesna svojih prava”. Đaci su se vratili u učionicu i posedali na svoje jastuke na podu. Ovo im je bio poslednji čas toga dana i izgledali su pomalo umorno ili su, možda, bili zbunjeni mojim prisustvom u učionici - verovatno se nisu sretali sa puno stranaca. Možda im se moje ne-bošnjačko ime - Saša - učinilo čudnim, pa su neka od njih otvoreno buljila u mene dok je nastavnica Aida okupljala razred. Sedeli su u krugu i pričali o stvarima koje vole: Aldin voli matematiku, Samra voli školu, Husein voli da crta. Iako su sva deca bila Bošnjaci, nigde u učionici nije bilo znakova, simbola ili slika koje bi upućivale na njihovo etničko poreklo. Tu je bio i jedan poster koji su napravila sama deca - Pravila ponašanja - na kojem je stajalo: „Mi slušamo druge dok govore”; „Mi pomažemo jedni drugima”; „Mi štitimo školu i učionicu”.

Deca su bila vaspitana, fina i draga. Učiteljica Aida je bila nežna sa njima, iako pomalo troma i usporena, moguće od treme zbog mog prisustva - nije lako ignorisati čoveka od 103 kilograma u sobi punoj sedmogodišnjaka. U trenutku sam shvatio šta su to oni ovde učili - meškoljeći se na jastucima na kojima su sedeli, okrenuti prema učiteljici kao suncokreti - učili su kako da budu jedni sa drugima, kako da budu zajedno, kako da žive zajednički život. Na žalost, zajedništvo tog života je moguća samo u okviru njihove etničke zajednice.

Po završetku časa, deca su ostala u učionici jer je sledio roditeljski sastanak. Kada su roditelji ušli, izuvši cipele, deca su se okupila na tepihu u uglu učionice kod prozora. Sastanak je počeo prilično bezopasno: učiteljica Aida ih je informisala o cenama radnih svezaka, pretplati za dečije časopise i obaveznom osiguranju. Roditelji su to primili k znanju u tišini, ali se onda jedan krupan mlad čovek predstavio, zbog mene - zove se Nermin Bise - i rekao da bi roditelji želeli da govore o školskom prevozu. Naglasio je da im je dosta nepravde i diskriminacije. Dok njegov hrvatski komšija Drago plaća pet bosanskih maraka godišnje po detetu za prevoz do škole, Nermin plaća po 20 maraka mesečno za svako od svoje dvoje dece. „A naša deca se zajedno igraju”, zavapio je. Deca dolaze u školu ne samo odvojenim autobusima, već i po različitim cenama. Cela stvar neobično podseća na daleki američki jug pedesetih godina - drugačiji, a opet isti problem - s tim što su tada sva deca bar delila isti autobus.

Nermin je bio “portparol” roditelja koji su bili nervozno tihi - želeli su da izraze svoju ljutnju, ali su umesto toga samo lomili prste i nelagodno se premeštali sa noge na nogu. Roditelji su potpisali peticiju, rekao je učiteljici Aidi, i čak bili spremni da im deca bojkotuju školu. Želeli su da razgovaraju sa direktorom Pezom. Aida, bez reči podrške ili primedbe, otišla je da ga pozove. Roditelji su ostali u tišini - nisu razgovarali sa svojom decom, nisu ih čak ni pogledali. Deca koja su se dosađivala su tiho pričala jedna sa drugima - ona su jednostavno bila prisutna u tom svetu odraslih.

Aida se vratila sa direktorom i on je saslušao Nermina koji je pročitao peticiju - njena suština je bila da će, ako se nešto ne bude preduzelo, roditelji započeti bojkot narednog ponedeljka (ovo se dešavalo u petak).

Direktor Pezo je saslušao Nermina, ali je onda zamolio roditelje da razmisle o svojoj deci i odustanu od bojkota. Roditelji su ga upitali šta onda da urade, ali on nije znao šta da im odgovori. „Škola ne može da utiče na odluke opštinskih vlasti”, rekao im je. Usledila je konfuzna prepirka koja se rasplamsavala sa svakom rečju, kulminirajući u nadvikivanju. Roditelji su želeli da se nešto preduzme. Direktor je rekao da škola ne može ništa da uradi i da bi bojkot kaznio decu. Onda su iznova ponovljeni isti argumenti, ali sada glasnije.

Deca su, izgledalo je, postajala sve bleđa. Neka su bila vidno uznemirena: nekoliko dečaka se okrenulo ka zidu kao da nije moglo gleda celu stvar.

Svima je bilo jasno da se ništa neće rešiti ni tada ni u neko dogledno vreme. Vazduh je bio zasićen osećanjem mizerije, poniženja i ljutnje koji su logična posledica života u Bosni i Hercegovini. Poniženja samo menjaju oblik, ljutnja menja intenzitet, mizerija je svakodnevna pojava - a prebledela deca sve to upijaju. „Ovo je realnost”, zagrmeo je director Pezo. „Ovo je realnost u kojoj živimo.”

Šta je to što želimo i očekujemo od obrazovanja? Da bismo odgovorili na ovo pitanje, prvo moramo da definišemo ko smo to “mi”, da razumemo kako “mi” nastajemo. Meni se čini očiglednim da, prolazeći kroz obrazovni sistem, deca postaju građani. Obrazovanje im pomaže da definišu svoje lične i kolektivne identitete. U idealnom slučaju, ono teži da im obezbedi sredstva kako bi mogla da učestvuju u javnom životu i razumeju sebe u nekoj vrsti zajedničkog okruženja. U liberalnim demokratijama obećanje (i zahtev), sadržani u zagarantovanom pravu na obrazovanje, ogledaju se u tome što će građanin koji završi taj sistem obrazovanja biti svestan svog odnosa i duga prema javnom životu. Imaće prilike da razvije razumno nezavistan i kritičan um, svest o svojim pravima i obavezama u demokratskom sistemu, spreman i voljan da učestvuje. Drugim rečima, obrazovni sistem obučava ljude kako da se odnose prema autoritetu - epistemološkom, legalnom, političkom. On ne samo da prenosi znanje, on definiše šta ga čini, odakle dolazi i koji izvori znanja su odobreni od strane autoriteta i stoga legitimni.

Sedeo sam na času islamske veronauke za osmake u školi Alija Nametak. Veroučiteljka Sija Hasani je bila pokrivena, ali našminkana i imala je mekan, brižan glas. Osetio sam (ili samo projektovao) da je deci bilo nelagodno, jer je moje ime govorilo da nisam musliman. Ali, seo sam pozadi i oni su uskoro zaboravili na mene.

Čas je bio o ogovaranju - gibet po Kuranu. „Ogovaranje je kada o svom muslimanskom bratu govorite na način na koji on to ne bi želeo”, rekla je nastavnica Sija. „Ogovaranje je prenošenje tuđih reči. U Kuranu, ogovaranje se poredi sa jedenjem mesa mrtvog brata.”

Đaci su ušestvovali u diskusiji - ogovaranje je pojam dobro poznat tinejdžerima. Devojčice nisu bile pokrivene, sve su nosile tinejdžerske “uniforme” (farmerke, majice, patike) i govoile bez ustezanja. „Ogovaranje je znak slabosti i bespomoćnosti”, rekao je štreber Adnan, očigledno nastavničin ljubimac. Podižući ruke, ali ne sačekavši da budu prozvani, drugi đaci su, kao osobine svojstvene onima koji ogovaraju, ređali - ljubomoru, mržnju, zavist, aroganciju, potrebu za samopromocijom. Izgledalo je da su se svi složili da je ogovaranje „veoma prisutno u savremenom društvu”.

Dizali su ruke sa dva prsta u obliku slova V, kao što sam i ja radio kada sam pre mnogo godina išao u školu, na vrhuncu Titove socijalističke Jugoslavije kada su radnici i građani loše upravljali i samoupravljali fabrikama i opštinama pre nego što je rat zarazio sve čega se dotakao nekom vrstom poraza. Čas iz islama me je u izvesnoj meri podsetio na moj čas iz marksizma koji je bio obavezan u mojim tinejdžerskim godinama: atmosfera bezgrešnog moralnog i ideološkog vođstva, već obezbeđeni odgovori na sva pitanja, diskusija u okvirima već dogovorenih slaganja - reči i termini su se možda promenili, ali model nije. Ipak, na mom času marksizma - na kojem sam uvek dremao - nikada se ne bi razgovaralo o ogovaranju. Komunistički projekat, uključujući i prelazni period socijalističkog samoupravljanja, nije imao dodirnih tačaka sa životom tinejdžera. Oblast u kojoj je marksistička doktrina bila primenjiva - ako je ikad igde to i bila - nalazila se daleko iznad i ispred nas. Nama su ispirali mozgove i pripremali nas za buduće uloge i zaduženja koja, na naše olakšanje, nikada nismo preuzeli. Na času islama, međutim, šta god da su tinejdžeri naučili o grešnosti ogovaranja - nepobitno ustanovljenoj u Kuranu - moći će da primene nakon časa na školskom odmoru kada će bez sumnje neko početi sa ogovaranjem.

Veronauka, drugim rečima, nalazi put do važnih stvari. Razgovor se u jednom trenutku usmerio ka narkomanu iz komšiluka kojeg su izgleda svi poznavali, kao primeru nekoga koji je skrenuo sa pravog puta i kojeg bi islam mogao da na njega vrati. Veroučiteljka je verovala u ono što je predavala - što je neophodno za dobro prenošenje znanja - i iskreno bila uverena u to da ono što ona podučava može da napravi promenu u njihovim životima. Izgledala je kao pristojna, brižna osoba, iskrena u svom uverenju da islam pruža moralnu zaštitu i vođstvo.

Iako ateista, teško mi je bilo da zamislim alternativu ovakvoj vrsti verskog podučavanja u Bosni i Hercegovini. U zemlji razorenoj ratom, u propaloj državi čiji neuspeh je zagarantovan ustavom, celokupna moralna, obrazovna i privredna infrastruktura se urušila ili, u najboljem slučaju, jedva opstaje. Ne znam koji bi to filozofski, etički ili moralni diskurs u ovom trenutku mogao da nadomesti jednostavne, uprošćene religijske zapovesti - vakuum je ogroman. Jedini način da se religija i moralni okvir koji ona nudi nečim zamene, bio bi da se Bosna i Hercegovina nekako (ponovo) uspostavi kao građanska, demokratska država u kojoj će nosilac političkog suvereniteta biti pojedinac, a ne član jedne od tri “konstitutivne” nacije. Mogućnost ovakve transformacije ni izdaleka nije na vidiku.

Na kraju časa, deca su me uljudno pozdravila i otišla, bučna i puna energije. Sija mi je dala njenu e-meil adresu kako bih joj poslao ono što ću napisati. Imao sam osećaj da je brinula kako ću pogrešno prikazati i nju i, šire, sam islam budućim čitaocima svog teksta. Uveravao sam je da iznad svega poštujem nastavnike i napore koje ulažu u obrazovanje dece. Uspeo sam da prikrijem svoje osećanje očaja.

Obrazovni sistem je sistem očekivanja. Sve što je potrebno da znate o načinima na koje javni život zamišlja i definiše svoje članove, naći ćete u njegovom obrazovanju. Tragedija obrazovanja u Bosni i Hercegovini je u tome što su namere koje stoje iza njenog obrazovnog sistema - koliko god podeljene i anarhične - lako vidljive, pa ipak gotovo da nema političke sile na državnom nivou koja bi mogla da zaustavi ispiranje mozgova, a kamoli razmontira njegovu strukturu.

Nacionalisti, koji predstavljaju konstitutivne narode, žele i očekuju nacionalne predmete, ne građanske. Oni žele da deca izađu iz labave obrazovne mašine naučena da misle o sebi samo u granicama svog etniciteta. Njihova individualnost je pretpostavljena - politički, legalno, epistemološki - nacionalnom. Malo je prostora za “ja”, samo za “mi”. Ono što “mi” očekujemo od obrazovanja jeste neupitno, besprekorno, očigledno “nama” i, posledično, “njima”. Unutrašnja svrha bosansko-hercegovačkog obrazovanja, njegovo pravo značenje, oličeno u nacionalnoj grupi predmeta, nije toliko poslušnost koliko njegova epistemološka čvrstina. Polje znanja je ograničeno u smislu etniciteta i bazirano na predlogu da postoji samo jedan način da se bude individua ili građanin. Obrazovanje je proces normalizacije. Ukoliko želiš da budeš to što jesi, moraš da budeš jedan od nas. Ako si jedan od nas, vrlo je malo načina da budeš to što jesi.

Svaki put kada bih video učiteljicu Fatku Brković ona bi nosila ogrlicu s perlama. Ta ogrlica je, izgleda, o njoj govorila nešto veoma bitno; davala joj je auru digniteta, mudrosti i elegancije. Pa ipak, ona se ne bi mogla opisati kao osoba na distanci. Često bi grlila i ljubila svoje učenike i već tokom prvih par dana oni bi je obožavali. Kada ih je na početku jednog časa pitala šta vole najviše na svetu, deca bi neizostavno spomenula Učiteljicu (pored sunca, salame, škole, jagoda, pirinča, igre, lubenice). Bilo je očaravajuće gledati je kako izvodi nastavu pred dvadesetak šestogodišnjaka s nespornim, benevolentnim autoritetom, s ljubavlju, blagošću i poštovanjem. Kada bi deca sela u krug da čuju neku priču, ona bi ih tako rasporedila da nije bilo razlike između dečaka i devojčica. Naterala bi ih da se drže za ruke i dodiruju - odvraćajući ih nežno od stida i straha. Kada je dečak po imenu Faruk, koji je očito patio od poremećaja nedostatka pažnje, jednom uzviknuo: „Moram da piškim!” obratila mu se mirno i strpljivo. Kasnije mi je rekla da škola nikako nije mogla da pomogne Faruku - samo jedan dečji psiholog je bio dodeljen za tri škole, pa Alija Nametak nije u mogućnosti da pomogne deci sa posebnim potrebama. Faruk je zavisio od njene darežljivosti i iskustva.

Fatka je podučavala 39 godina, a njena karijera je samo jednom prekinuta, početkom rata ranih devedesetih. Pre rata je živela i radila u Mrkonjić gradu, gradu na severozapadu Bosne, iz kojeg su je proterali Srbi. Ratne godine je provela kao izbeglica u Hrvatskoj, u primorskom hotelu bez turista, nastanjenom bosanskim izbeglicama. Kada je naišla na grupu bosanske dece koja su se igrala na plaži, neplanirano im je održala čas na licu mesta. Učiteljicu u njoj nisu mogli potisnuti ni rat ni izbeglištvo.

Onda je krenula da priprema školu za decu. Neumorno je držala časove na plaži, tražila pomoć od raznih agencija, obezbedila neke međunarodne donacije i na kraju uspela da nađe prostoriju za učionicu. Uspela je čak da obezbedi i poklone od Deda Mraza koji su bili dar od Italijana. Paketići su sadržali bojanke kojima su deca, kaže Fatka, bila oduševljena.

Nakon rata nije mogla da se vrati u Mrkonjić grad, koji je ostao pod srpskom kontrolom, pa je otišla u Sarajevo. Svoj rodni grad je posetila samo jednom nakon završetka rata: sada u njenoj kući živi neko drugi, direktor škole je njen bivši kolega a slike srpskih svetaca su na zidovima svake učionice i hodnika.

Jednom je, svojim toplim, energičnim, baršunastim glasom, ispričala deci sledeću priču:

„Svaka priča ima naslov”, rekla je, „a ova se zove Tri leptira. Nekada davno, postojala su tri leptira koji su bili nerazdvojni prijatelji. Živeli su na prelepoj poljani i sve radili zajedno - igrali se, leteli, šalili se sa cvećem. Ali jednog letnjeg dana, nebo se iznenada naoblačilo i počele su da padaju velike, teške kapi kiše. Kako su im se krila nakvasila, počeli su da traže zaklon.

Beli leptir je došao do jednog belog cveta i rekao: „Molim te da zaštitiš moje prijatelje i mene”. A beli cvet joj je na to rekao: „Tebe mogu, ali ne i druga dva”. I tako su leptiri odleteli dalje kako bi našli zaklon za sva tri.

Žuti leptir je doleteo do žutog cveta i rekao: „Molim te pomozi mojim prijateljima i meni”. „Pomoćići ću ti”, rekao je žuti cvet, „ali ne i drugoj dvojici”. Odleteli su po kiši, jer žuti leptir nije želeo da ostavi svoje prijatelje.

Plavi leptir je rekao plavom cvetu: „Molim te da primiš moje prijatelje i mene”. „Tebe ću primiti, pošto si plav”, rekao je plavi cvet, „ali ne i druga dva”. Plavi leptir nije želeo da ostavi svoje prijatelje, pa su odleteli dalje.

Ali onda je kiša prestala, a sunce izašlo iza oblaka i osušilo krila leptirova tako da su opet bili srećni i leteli slobodno iznad poljane.

„Ko je pomogao leptirima?”, upitala je učiteljica Fatka decu, „Ko im je pomogao?”

(TIP/Peščanik.net)

Stvari koje morate raspraviti prije zajedničkog useljenja

Sat, 04 Feb 2012 08:24:34 +0000

Odlučili ste živjeti zajedno jer smatrate da je došlo to vrijeme u vašoj vezi? Odlično, još samo trebati raspraviti nekoliko malih stvari i spremni ste! (Pod uslovom da rasprava prođe dobro).

1. Čistoća

Ako se ne slažete oko razine čistoće koju smatrate minimumom (ti voliš da se sve sjaji, on voli opušteni stil života kada je čišćenje u pitanju), morat ćete se dogovoriti kako će sve funkcionisati. Najbolje je napraviti kompromis, u kojem previše uredna osoba prihvaća da se sve ne mora baš uvijek sjajiti, a ova neuredna prihvaća čišćenje kao novi zadatak. Kakav god dogovor bio, najbolje ga je napraviti prije ulaska u stan.

2. Stanarina

Plaćanje na vrijeme i u cijelosti nije tako kompliciran proces, no može pretvoriti vezu iz romantične u nešto što sliči na poslovnu transakciju. Ako jedno drugo morate naganjati kako biste skupili novac, neće vam biti zabavno, pa se dogovorite unaprijed kako će to izgledati.

3. Vrijeme za tebe/njega

Sigurni smo da uopće ne planirate provoditi vrijeme odvojeno, no nakon nekog vremena ono će vam itekako trebati. Količina prostora koji trebate za sebe i način na koji pričate o njemu mogu biti jako škakljive teme, jer je vrlo lako moguće da će se osoba osjećati povrijeđenom ako to ne izvedete glatko. Zato je o tome najbolje raspraviti na početku, da ne bi bilo iznenađenja kasnije.

4. Gosti

Neki ljudi imaju vrata otvorena za sve prijatelje, pa im je sasvim u redu ako ljudi dolaze nenajavljeno, dok drugi ipak više vole red. Pričajte o tome što smatrate prikladnim kada su gosti u pitanju, kako se ne bi doveli u neugodnu situaciju i raspravljali o tome pred njima.

5. Kako provodite vrijeme

Mnogi parovi padaju u zamku kada se usele zajedno, jer misle kako je svaki trenutak kada ste zajedno vrijeme za kvalitetno druženje. Iako je lijepo provoditi vrijeme kao par, morate i provoditi vrijeme na normalan način, što znači povlačenje u svoj privatni kutak, čitanje novina, pa čak i nekomuniciranje s partnerom. Ako ne definirate svoje potrebe u startu, one će kasnije djelovati sebično i kao da nešto nije u redu.

(TIP/Index.hr)

Video: Borussia Dortmund pobjedom u Nurnbergu zadržala vrh

Sat, 04 Feb 2012 08:18:35 +0000

Aktuelni prvak Njemačke, Borussia Dortmund, slavio je u prvoj utakmici 20. kola Bundeslige kod Nürnberga s 2:0. Borussia je pogocima Sebastiana Kehla u 48. i Lucasa Barriosa u 82. minuti nastavka slomila vrlo dobre domaćine koji su u prvih 20 minuta prvog dijela bili dominantni na travnjaku, a Borussiju je samo čudo spašavalo od primitka gola.

Nakon sadržajnih 45 minuta bez golova, aktuelni je prvak nakon svega tri minute igre u nastavku probio obranu Nürnberga. Lukasz Piszczek je lijepo na desnoj strani protivničkog šesnaesterca proigrao utrčalog Kehla koji smireno pogađa nebranjeni dio gola vratara Schäfera.

Pogledaj video

Nakon postignutog pogotka igra se s obje strane primirila, pa je pred sam kraj susreta, već gotovo otpisani igrač Borussije, Paragvajac Lucas Barrios, postigao svoj prvi pogodak sezone za konačnih 2-0. Paragvajac je inače želio napustiti klub zbog slabe minutaže, odnosno samo jednog starta u početnih 11 ove sezone, ali je ipak ostao i sada konačno zabio. Barrios je u prethodne dvije sezone u 65 susreta zabio 35 pogodaka. Borussija je sada, barem na jedan dan, vodeća momčad Bundeslige sa tri boda više od drugoplasiranih sastava Bayerna i Schalkea koji svoje susrete, ukoliko vrijeme dopusti, igraju u subotu.

Pogledaj video

Bundesliga, 20. kolo:

Nürnberg - Borussia Dortmund 0:2 (Kehl 48, Barrios 82)

Redoslijed: 1. Borussia Dortmund 43, 2. Bayern 40 (-1), 3. Schalke 40 (-1), 4. Borussia Mönchengladbach 39…

(TIP/Totalsport/Index.hr)

˝RS je izraz potrebe srpskog naroda u BiH da ima svoje institucije˝

Sat, 04 Feb 2012 08:12:01 +0000

Predsjednik Srbije Boris Tadić izjavio je večeras na AlJazeeri Balkans da je Republika Srpska nastala u jednom političkom trenutku kao izraz potrebe srpskog naroda u BiH da ima svoje institucije.

Tadić je ocijenio da BiH mora da bude društvo u kojem se na način, koji ne podsjeća na ratnu retoriku, diskutuje o svim problemima zemlje, istakavši da je samo u takvim okolnostima moguće naći rješenje, koje nije u tome da jedna strana prevlada. ”Kakav je unutrašnji odnos među entitetima, to je stvar BiH i njenih građana i legitimnih predstavnika tih građana”, rekao je Tadić za televiziju “Al Jazeera Balkans”.

On je istakao da je bilo logično, korisno i normalno što je bio na proslavi obilježavanja 20 godina postojanja Republike Srpske u Banjaluci. ”Srbija ima specijalne i paralalne veze sa Srpskom i želi da iste takve veze ima sa Federacijom BiH, jer vrlo pažljivo posmatra procese u BiH. Ako ih nema onda nema ni pune odnose sa svim institucijama BiH što na kraju obezbjeđuje da čitav sistem naših odnosa funkcioniše u punoj mjeri”, naveo je Tadić i dodao da specijalne veze sa FBiH zavise od Federacije, a ne od Srbije koja je u svakom trenutku spremna.

Predsjednik Srbije, koji je sa članovima Predsjedništva BiH i hrvatskim predsjednikom Ivo Josipovićem učestvovao na trilateralnom sastnaku na Jahorini, rekao je da su se odnosi tri zemlje primijenili na bolje. “Bez BiH, Srbije i Hrvatske nema trajne stabilnosti na prostoru zapadnog Balkana”, smatra Tadić.

Od nove Vlade Hrvatske, Tadić očekuje da će biti raspravljena neka otvorena pitanja, ocijenivši da stvari u srpsko-hrvatskim poslovima idu uzlaznom linijom. ”Svi znaju da o otvorenim pitanjima Srbije i Hrvatske govorimo neprekidno. Sada ćemo ući u jedan proces i vidjećemo da li će biti spremnosti i sposobnosti da dođe po povlačenja tužbe pred Međunarodnim sudom pravde”, rekao je Tadić i dodao je tužbe moguće povući kroz dogovore što je jedino realno rješenje.

On je istakao da Srbija ne gleda sa odobravanjem na to što su Hrvatska i BiH najavile da neće podržati kandidaturu Vuka Jeremića za predsjednika Generalne skupštine UN. Tadić je istakao da Srbi, Hrvati i Bošnjaci nemaju istovjetno viđenje istih tragičnih događaja iz 18. i 19. vijeka, te iz 30-tih, 40-tih i 90-tih godina prošlog vijeka i da bi iz praktičnih razloga morali da primijene princip da “budu jedni sa drugima ili jedni pored drugih”.

Ističući da su sve strane suštinski doprinijele proteklom ratu, razaranju i nasilju i da su sa svih strana bile zapaljive riječi, Tadić kaže da suštinski pokušava da se danas izmijeni kod u politici, da ne postoji agresivna i mrziteljska riječ. Govoreći o Kosmetu, Tadić je rekao da njegov plan u četiri tačke podrazumijeva uviđanje realnosti, a to je da je podjela nemoguća jer velike sile to ne žele, dok sa druge strane na sjeveru Kosmeta postoji problem koji Priština i međunarodna zajednica ne mogu da riješe. On kaže da odgovor o ovom planu nije negativan, ali da nije baš ni pozitivan.

(TIP/Srna)

Kod Crnogorca (40) pronađeno 6,6 kg heroina vrijednosti oko milion KM

Sat, 04 Feb 2012 08:07:56 +0000

Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) BiH uhapsili su na području Kantona Sarajevo državljanina Crne Gore, čiji su inicijali O.L. (40) u čijem automobilu je pronađeno oko 6,65 kilograma heroina procijenjene ulične vrijednosti oko milion KM. Zaplijenjena droga izuzetno visoke čistoće prokrijumčarena je sa područja Crne Gore, preko Srbije i bila je namijenjena za tržište BiH, saopšteno je iz SIPA-e.

Uspješna akcija SIPA-e i Tužilaštva BiH izvedena je nakon višemjesečnih operativnih aktivnosti, a provedena je u saradnji sa policijom Crne Gore, Graničnom policijom BiH i Centrom javne bezbjednosti Istočno Sarajevo. Osumnjičeni O.L. će uz Izvještaj o počinjenom krivičnom djelu biti predat Tužilaštvu BiH na dalje postupanje. Službenici SIPA-e nastavljaju sa preduzimanjem intenzivnih mjera i radnji s ciljem identifikovanja drugih lica koja se dovode u vezu sa ovim međunarodnim lancem trgovine heroinom na području BiH i šire, navodi se u saopštenju.

(TIP/Srna/Foto:Ilustracija)

Josipović: Hrvatska želi da se BiH očuva kao cjelovita država

Sat, 04 Feb 2012 08:05:06 +0000

Hrvatski predsjednik Ivo Josipović izjavio je da je BiH otadžbina za hrvatski narod koji tu živi i da Hrvati moraju imati ista prava kao i ostala dva naroda. Josipović je naveo da je strateški interes njegove zemlje da se BiH očuva kao cjelovita država, jer sa BiH želi biti dobar komšija.

“U mojoj politici se može vidjeti da komuniciram sa političarima sva tri konstititivna naroda i uvijek u razgovorima sa rukovodstvom BiH raspravljamo kako možemo pomoći da se međusobni odnosi i položaj hrvatskog naroda u BiH poboljšaju, ali da se ta pitanja moraju riješiti unutar BiH”, rekao je večeras Josipović za Radio-televiziju Republike Srpske. Komentarišući nedavnu izjavu potpredsjednika RS Emila Vlajkija da bi trebalo napraviti specijalne i paralelne veze između Republike Srpske i Hrvatske, Josipović je rekao da nije upoznat sa tom inicijativom, ali da Hrvatska želi sarađivati sa svima u BiH.

Govoreći o inicijativi za ubrzanje procesuiranja ratnih zločina koju je otvorio na Jahorini, Josipović je rekao da je njen cilj zaštita od politički motivisanih progona i da se u slučajevima, kada postoje osnovane optužnice, postupak i provede. ”Osnovna ideja je da se u slučajevima, kada je neka osoba osumnjičena ili optužena za ratni zločin, obavezno sudi, odnosno provede postupak u zemlji prebivališta”, pojasnio je Josipović i dodao da to nije dovoljno.

Prema njegovim riječima, takav paket morao bi imati i odredbe o punoj saradnji, međusobnom prikupljanju i razmjeni dokaza uz odgovarajući međunarodni monitoring, ako je to potrebno da bi se ti postupci vodili pravedno. Josipović je istakao da izbjegli Srbi imaju pravo na vraćanje imovine i određeno zbrinjavanje, ali da to više nije političko ni bezbjednosno, već ekonomsko pitanje.

On je dodao da Hrvatska sa Srbijom priprema donatorsku konferenciju kako bi se ljudima koji žele da se vrate obezbijedio održivi povratak, a onima koji žele da ostanu gdje se trenutno nalaze da se obezbijedi dostojanstveno stanovanje. ”Veliki broj Srba se vratio u Hrvatsku, ali, nažalost, najviše je riječi o starijim ljudima, iako bi želio da se vrate mladi ljudi”, zaključio je Josipović.

(TIP/Srna)

˝Tuzlaci pomozimo da se beskućnici ne smrznu!˝

Sat, 04 Feb 2012 07:59:19 +0000

Usljed vremenskih nepogoda i najavljenih obilnih snježnih padavina s talasom zahlađenja praćenim minusima i do 26 stapeni, Građanski eduaktivni centar (GEC) apeluje i moli građane Tuzle da prostore koje ne koriste, poput podruma ili garaža, ustupe beskućnicima te da istima pruže utočište u kojem bi mogli prespavati i zagrijati se.

˝Nadmo se da će se našoj akciji pridružiti lokalne vlasti i resorne institucije te pronaći barem privremeno rješenje, tipa prihvatilišta za beskućnike u Mihatovićima, kako bi se tokom najavljenih hladnih zimskih dana zbrinuli ljudi koji nemaju toploga kreveta˝, saopćeno je iz GEC-a.

(TIP)

TIP Info - 4. februar, subota

Sat, 04 Feb 2012 06:49:03 +0000

U protekla 24 sata pripadnici MUP TK zabilježili su jednom remećenje javnog reda i mira, 13 ostalih događaja, sedam krivičnih djela od toga jedno razbojništvo, jedno nasilje u porodici, tri teške krađe, jednu krađu i jedno oštećenje tuđe stvari.

Vozači su prouzrokovali 16 saobraćajnih nesreća, dvije osobe su povrijeđene, a ljekari se nisu izjasnili o stepenu povreda.

Vatrogasci Profesionalne vatrogasne birgade Tuzla su u protekla 24 sata imali tri intervencije.

Dežurna ekipa Hitne pomoći Tuzla je u protekla 24 sata pregledala 83 pacijenta.

Prema prognozi Federalnog hidrometeorološkog zavoda danas će u Tuzli preovladavati oblačno vrijeme sa snijegom uz temperature od -11 do -10 stepeni C.

(TIP)

Prekidi u napajanju eleketričnom energijom - 4. februar, subota

Sat, 04 Feb 2012 06:42:23 +0000

Zbog planiranih radova na elektrodistributivnoj mreži doći će do prekida u napajanju električnom energijom na području Općine Srebrenik u vikend naselju na Majevici u vremenu od 9,00 do 16,00 sati.

(TIP)

Moskva neće podržati novi nacrt rezolucije o Siriji

Fri, 03 Feb 2012 20:17:34 +0000

Rusija ne može podržati novi nacrt rezolucije Vijeća sigurnosti koja osuđuje represiju u Siriji, izjavio je u petak zamjenik ruskog ministra vanjskih poslova Genadij Gatilov. “Dobili smo (marokanski) nacrt rezolucije. Vodilo se računa o nekim od naših zahtjeva, ali to nije dovoljno da bismo je podržali u ovom obliku”, izjavio je Gatilov, prenijela je agencija Interfax.

U novoj verziji nacrta rezolucije, Vijeće sigurnosti ne zahtijeva eksplicitno odlazak predsjednika Bashara al-Assada niti spominje neki embargo na oružje, pa čak ni nove sankcije, ali u potpunosti podržava odluku Arapske lige od 22. januara 2012. godine da se olakša politička tranzicija koju vode sami Sirijci”. Gatilov je dodao da nije predloženo glasanje o ovom nacrtu u narednim danima. “Jučer su se nastavile konsultacije u Vijeću sigurnosti UN-a i nacrt je objavljen u svojoj konačnoj verziji. Nije bilo prijedloga o glasanju o ovom tekstu”, kazao je on.

(TIP/Fena)

Negativan odgovor RAK-a na prigovor Udruženja novinara RS

Fri, 03 Feb 2012 19:26:22 +0000

Regulatorna agencija za komunikacije (RAK) razmatrala je prigovor Udruženja novinara RS-a u vezi s informativnim programom Dnevnik 2 i emisijom 60 minuta - specijal “Krnja velika Srbija, koje je RTVFBiH emitirao 9. januara ove godine i konstatovala da stanica nije postupila suprotno primjenjivim pravilima i propisima, te da u vezi s ovim slučajem neće poduzimati daljnje korake.

“RTVFBiH u izvještavanju o obilježavanju 20 godina postojanja RS-a umnogome se može okarakterisati kao izražavanje kritičkog stava, uz dokumentovane izvore i obezbijeđenu raznovrsnost informacija unutar emitovanih priloga”, navodi se u odgovoru RAK-a na prigovor Udruženja novinara RS. Također, kako se dodaje, RTV FBiH u svom komentaru od 19. januara 2012. u potpunosti odbija navode iz prigovora da se navedenim programom „otvoreno podstiče na širenje nacionalne, rasne i vjerske mržnje i netrpeljivosti,” posredno navodeći da se radi o „kritici ponašanja s argumentima”.

I standardi same novinarske profesije uvažavaju princip izvještavanja baziran na kritici, ali se kritika sama po sebi ne može okarakterisati kao govor kojim se podstiče ili raspiruje mržnja prema drugom ili drugačijem, po bilo kojem osnovu, navode iz RAK-a. Predmet prigovora je također bila i emisija 60 minuta - specijal Krnja velika Srbija. Predmetni program je rađen u dokumentarnoj formi, koja sama po sebi predstavlja specifičnu i slobodniju formu autorskog izražavanja, čija tema je bazirana na istorijskim dokumentima Načertanije - dokument iz 1844 godine, Planu Nikole Pašića Niška deklaracija iz 1914, Memorandumu SANU, Večernje novosti 1986. itd.

U tom programu sagovornici su bili: Dubravka Stojanović -prof. istorije 20 vijeka na Univerzitetu Beograd, Vuk Drašković, političar i pisac, Čedomir Popov, predsjednik Matice srpske, Filip David, publicist, advokati Srđa Popović i Rajko Danilović, Branislav Stojanović, direktor Centra za dekontaminaciju Beograd. Sagovornici u programu su na temu interpretacije navedenih dokumenata kroz istoriju dali različita i dijelom suprotstavljena mišljenja, čime je, u konačnici, omogućen pluralitet i neophodan prostor javnosti da formira vlastito mišljenje u vezi sa predmetnim sadržajem.

“Na kraju, napominjemo da Agencija nema mandat da ulazi u izbor tema i način njihove realizacije budući da su ovi segmenti isključivo u domenu svake stanice, te da može reagovati tek u slučaju kada je emitovanim programom pričinjeno kršenje relevantnih pravila i propisa”, navodi se u obavještenju . Agencija je konstatovala da stanica nije postupila suprotno primjenjivim pravilima i propisima, te da u vezi s ovim slučajem neće poduzimati dalje korake. “S obzirom na činjenicu da u predmetnom postupku niste imali status stranke već inicijatora postupka koji je Agencija vodila po službenoj dužnosti, obavještavamo da se protiv ovog obavještenja ne može izjaviti žalba”, navode iz RAK-a na prigovor Udruženja novinara RS-a.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Iran planira izgradnju baze za lansiranje satelita

Fri, 03 Feb 2012 19:21:34 +0000

Iran planira gradnju nacionalne baze za lansiranje satelita u blizini Omanskog mora i Indijskog okeana, javila je iranska televizijska mreža Pres TV. Iranski predsjednik Mahmoud Ahmadinejad naložio je vladi da odobri plan baze i izdvoji sredstva za projekat, rekao je šef iranske Svemirske agencije Hamid Fazeli.

Ranije je Iran uspješno lansirao posmatrači satelit Navid čiji je zadatak da fotografiše Zemlju na malim visinama između 250 i 370 kilometara, podsjeća RIA Novosti. Iran je lansirao prvi satelit domaće proizvodnje Omid (Nada) 2009. godine čime je postao deveta zemlja sposobna da lansira satelite. Teheran, također, planira da lansira prvu misiju u svemir sa ljudskom posadom do 2019. godine.

(TIP/Srna)

Vojislav Šešelj odbio pregled ljekara iz Rusije

Fri, 03 Feb 2012 18:35:42 +0000

Lider radikala Vojislav Šešelj odbio je da ga u pritvoru Haškog tribunala pregleda kardiolog iz Rusije, koga je odredio sekretarijat tog suda. Pretresno vijeće Žana-Kloda Antonetija nedavno je naložilo da Šešelja pregleda ruski doktor Sergej Avdejev, koji je to već jednom učinio, na Šešeljev poziv.

Pošto je Avdejev odgovorio da u određenom roku ne može da pregleda Šešelja, Tribunal je pronašao kardiologa iz Rusije, koji je pristao da to uradi. Sekretarijat Tribunala danas je obavijestio haške sudije da je Šešelj odbio da ruski specijalista, koga je pronašao Tribunal, pregleda i da mu nije dozvolio uvid u medicinsku dokumentaciju. U podnesku piše da je Šešelj, na pitanje da li odbija da ga pregleda bilo koji ljekar iz Rusije, odgovorio da se “neće saglasiti da ga pregleda nijedan doktor koga je odredilo pretresno vijeće”. Za utorak, 7. februar, zakazana je rasprava u postupku protiv Šešelja, na kojoj će biti razmatrano i njegovo zdravstveno stanje.

Pretresno vijeće je, zakazujući raspravu, naznačilo da je “zabrinuto” zbog bolesti Šešelja.Šešelja je nedavno, na njegov zahtjev pregledao tim srpskih ljekara. Šešelju je 6. januara pozlilo u pritvoru Tribunala u Sheveningenu, a poslije ukazane hitne pomoći bio je prebačen u bolnicu u Lajdenu, gdje mu je 12. januara ugrađen pejsmejker. Suđenje Šešelju traje od novembra 2007. godine, a završne riječi trebalo bi da počnu 5. marta. U pritvoru Haškog tribunala, Šešelj je od 24. marta 2003. godine kada se dobrovoljno predao odmah pošto je optužnica protiv njega bila objavljena.

(TIP/Srna)

S automatskom puškom pokušao ući u zgradu Zavoda PIO u Mostaru

Fri, 03 Feb 2012 18:21:30 +0000

Policija u Mostaru će protiv Miodraga Kvesića (37), koji je pokušao da naoružan automatskom puškom uđe u zgradu Federalnog zavoda PIO/MIO, podnijeti izvještaj zbog nedopuštenog posjedovanja vatrenog oružja. Kvesić će dobiti i prekršaju prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira, jer se potukao sa radnikom Zavoda. Radnici osiguranja Federalnog zavoda PIO/MIO u Mostaru spriječili su Kvesića da naoružan automatskom puškom uće u objekat.

Kvesić je prethodno dolazio do zgrade i tražio radnika Zavoda Marija Kordića, a nakon što se sastao s njim, oni su se fizički sukobili, potvrđeno je u policiji. Nakon što se povukao, ubrzo se vratio pred zgradu Zavoda naoružan puškom, ali su ga radnici obezbjeđenja uspjeli spriječiti da uđe u zgradu nakon čega je pozvana i policija. U policiji je rečeno da su dolaskom na mjesto događaja nisu zatekli osumnjičenog već da su aga naknadno pronašli na adresi prebivališta. Od njega je oduzeta automatska puška i okvir s trideset metaka.

On je saslušan u Policijskoj upravi Mostar, a potom je pušten na slobodu. O ovom događaju obaviješteno je Kantonalno tužilaštvo u Mostaru kojem će protiv Kvesića biti proslijeđen izvještaj o počinjenom krivičnom djelu. Motiv sukoba Kvesića i Kordića za sada nije poznat.

(TIP/Srna/Foto:ilustracija)

NATO se mobilizira protiv talibana koji su se ubacili u vojsku

Fri, 03 Feb 2012 18:08:11 +0000

NATO je u petak saopćio da je pokrenuo akcioni plan za uspješniju borbu protiv talibana ubačenih u afganistansku vojsku, nakon smrti četiri francuska vojnika koje je ubio jedan Afganistanac za vrijeme obuke. “Tražit ćemo od vojnih vlasti da pokrenu plan protiv infiltracije i da to uradi brzo, do kraja februara”, izjavio je glavni tajnik NATO-a Anders Fogh Rasmussen, nakon sastanka ministara odbrane 28 zemalja NATO-a u Bruxellesu.

On je precizirao da je ta inicijativa pokrenuta na zahtjev francuskog ministra Gerarda Longueta, nakon smrti četiri vojnika 20. januara. Rasmussen je rekao da su „brojne mjere” već preduzimane posljednjih godina kako bi se ograničio rizik od takvih napada koji predstavljaju oko 6 posto gubitaka u međunarodnoj koaliciji, prema jednom povjerljivom izvještaju NATO-a. Ove činjenice ostaju „minorne” sa četrdesetak slučajeva u četiri godine, od kojih 18 u 2011. godini, rekao je Longuet. „Kvantitativno, ovo je marginalno, ali medijski je to nedopustivo”, posebno za „kredibilnost afganistanske vojske”, rekao je on. NATO nije naveo pojedinosti o planu protiv infiltracije, ali on bi se trebao usredotočiti na povećanu kontrolu u trenutku regrutacije vojnika koje angažira afganistanska vojska.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Oporavak američke privrede

Fri, 03 Feb 2012 18:03:18 +0000

Američka privreda počinje da zacjeljuje i da se oporavlja, ocijenio je danas američki predsjednik Barak Obama, komentarišući podatke o stopi nezaposlenosti koja je u januaru iznosila 8,3 odsto. On je pozvao je Kongres da produži važenje poreskih olakšica na plate do kraja 2012. godine. “Ekonomija raste i jača i oporavak ubrzava tempo. A mi moramo da učinimo sve što je u našoj moći da zadržimo taj tempo”, rekao je Obama u Virdžiniji. On je poručio Kongresu da ne usporava oporavak i napredak koji je u toku.

“Sada nije vrijeme da sami štetimo našoj privredi”, zaključio je Obama. Prema podacima objavljenim danas, stopa nezaposlenosti u SAD u januaru bila je 8,3 odsto, a privreda je otvorila nova radna mjesta najbržim tempom u posljednjih devet mjeseci, što je ohrabrujuća vijest za predsjednika Baraka Obamu, koji se ponovo kandiduje za predsjednika. U decembru je otvoreno 243.000 novih radnih mjesta, što je mnogo više od očekivanog. Analitičari su predvidjeli povećanje od oko 150.000 radnih mjesta. Stopa nezaposlenosti od 8,3 odsto najniža je u posljednje tri godine i niža od revidirane stope predviđene za decembar od 8,5 odsto.

(TIP/Srna)

Sibirska zima u BiH odnijela prve živote

Fri, 03 Feb 2012 17:49:11 +0000

Sibirska zima u BiH odnijela je i prve živote. Prema nepotvrđenim informacijama u Sarajevu je umrlo pet, a u Mostaru jedna osoba. Iz Hitne pomoći upozoravaju građane da se zaštite od hladnoće adekvatnom odjećom, a hroničnim bolesnicima savjetuju da ne izlaze iz svojih domova bez prijeke potrebe. Mostar je jutros osvanuo sa nezapamćenom mećavom i količinama snijega. Snijeg neprestano pada u Mostaru. Nošen jakim vjetrom stvara snježne nanose i smetove koji otežavaju saobraćaj.

Automobili staju, a na cestu izlaze samo oni koji moraju. Grtalice neprestano rade na čišćenju gradskih prometnica, no sa malo uspjeha jer snijeg vrlo brzo opet zaspe cestu. Ministarstvo prometa i komunikacija zabranilo je kretanje na svim prijevojima za autobuse, teretna vozila, vozila s prikolicom i šlepere.

Zbog novih snježnih padavina otežan saobraćaj na putevima u Zeničko-dobojskom kantonu. Najteže je na području Olova i Vareša. Za sada je snabdijevanje električnom energijom uredno, a razmatra se mogućnost skraćivanja nastavnog sata na 30 minuta. Iz Kantonalne uprave Civilne zaštite saopćavaju da su kolovozi, usljed niskih temperatura, zaleđeni, a sniježni pokrivač dostigao je 5 cm na kolovozima, a u nižim 15 i višim 50 cm na području ZDK-a. Većina puteva u u Srednjobosanskom kantonu je prohodna.

U Tuzlanskom kantonu nema prekida u saobraćaju, saznali smo u Kantonalnom štabu Civilne zaštite. Ekipe za čišćenje su na terenu od sinoć, a iz Kladnja, gdje je proteklih dana proglašeno stanje elementarne nepogode, posebno se radi na putevima prema Tuholju, Stariću i Turalićima, gdje ima najviše snijega. Putevi do Luke i Krušeog Dola još nisu otvoreni, a povratnici u Džile i Štedru su odsječeni od Milića jer putevi još od ranije nisu očišćeni, a česti su i prekidi u napajanju električnom energijom. U Tomislavgradu je obustavljena nastava u svim osnovnim i srednjim školama, a na pojedinim lokalnim cestama saobraćaj je obustavljen. Nastava je obustavljena i u pojedinim školama u livanjskoj općini, a u gradskim se u prvoj smjeni odvija u polupraznim učionicama. Školske uprave su odlučile da u drugoj smjeni nastave neće biti ni u jednoj osnovnoj školi, a slična odluka donesena je i u Srednjoj strukovnoj školi čija uprava je otkazala i večerašnju maturalnu večer. U Glamoču, Kupresu i Drvaru nastava se odvija, ali sa smanjenim brojem učenika. U cijelom Kantonu zabranjen je saobraćaj za sva teretna vozila, a ekipe za čišćenje puteva pojačale su terenske službe dodatnim strojevima i ljudstvom.

U Bihaću jutros visina snijega iznosila 4 cm, ali snijeg i dalje pada. U Unsko-sanskom kantonu, kako saznajemo, još nema ugroženih naseljenih područja. Putevi su prohodni, osim na pojedinim dionicama iz pravca Bosanskog Petrovca, gdje je promet otežan. Satovi u školama Unsko- sanskog kantona skraćeni su na 30 minuta. Do kraja dana u BiH će biti oblačno vrijeme sa snijegom, a ponegdje na jugu Hercegovine sa susnježicom i kišom. Obilne padaline očekuju se na jugu, zapadu i jugoistoku. Dnevna temperatura od minus 10 do minus 6, na jugu zemlje od minus 2 do 4 stepena.

U školama na području Federacije BiH nastava je obustavljena. Podsjetimo, još jučer je donesena odluka o prekidu nastave u područnim školama u Kantonu Sarajevo. S obzirom na to da je tokom noći i jutros Sarajevo doslovno okovano snijegom, ministarstvo je donijelo odluku o obustavi nastave do ponedjeljka u svim školama. Direktori osnovnih i srednjih škola samostalno će u ponedjeljak odlučiti da li ima potrebe za skraćivanjem nastave, a ukoliko sniježno nevrijeme i početkom naredne sedmice bude stvaralo neprilike, Ministarstvo obrazovanja, nauke i mladih KS-a će naknadno donijeti odluku o obustavi nastave do daljnjeg.
Za sve vas koji danas planirate na put, nekoliko korisnih informacija iz BIHAMK-a. Zbog novih sniježnih padavina na svim cestama u BiH prometuje se otežano i usporeno, a u pojedinim krajevima smanjena je vidljivost, osobito na području Sarajeva. Dodatne probleme vozačima stvara snijeg na cesti i niska temperatura zbog koje je kolovoz zaleđen. Uporaba lanaca obvezna je za sva teretna vozila na svim dionicama preko planinskih prijevoja. Iz BIHAMK-a vozače upozoravaju na oprez te da na put ne krećete bez zimske opreme.

(TIP/federalna.ba/Foto:ilustracija)

Lideri BiH, Hrvatske i Srbije razgovarali o pet aktuelnih tema

Fri, 03 Feb 2012 17:39:45 +0000

Na trilateralnom sastanku šefova država Bosne i Hercegovine, Republike Srbije i Republike Hrvatske danas na Jahorini razgovarano je o pet aktuelnih tema. I to o: saradnji u borbi protiv organiziranog kriminala; zajedničkoj kandidaturi za međunarodna sportska dešavanja; zajedničkom apliciranju na fondove Evropske unije u cilju bolje prekogranične saradnje; o međusobnom zastupanju u konzularnim stvarima u trećim državama i promjenama graničnog režima po ulasku Hrvatske u EU.

Sudionici sastanka pozdravili su skoro formiranje Vijeća ministara BiH, najavljeno dobivanje kandidatskog statusa za Srbiju te rezultate referenduma po pitanju ulaska u EU koji je održan u Hrvatskoj. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić istakao je da je borba protiv organiziranog kriminala bila prioritetna tema sastanka. “Data je puna politička podrška ovoj borbi te zaključeno da treba pojačati koordinaciju u ovom postupku”, kazao je Komšić. Zajedničke kandidature za međunarodne sportske manifestacije, zaključeno je, bit će odlučan vid promovirana BiH, Hrvatske i Srbije.

Zajedničke aplikacije za evropske fondove trebali bi biti usmjerene na oblast kulture, sporta i ekologije. Međusobno zastupanje u konzularnim stvarima je podržano kao doba ideja, a vlade bi bile zadužene da ispitaju sve mogućnosti u svjetlu ulaska Hrvatske u EU. Kada je u pitanju promjena graničnog režima, s obzirom na ulazak Hrvatske u EU, sagovornici su saglasni da će učiniti sve da prelazak preko granice s Hrvatskom i dalje bude s ličnom kartom.”Mi ćemo kao predsjednici tražiti od vlada da odmah počnu s rješavanjem međudržavnih problema koji dugo stoje neriješeni”, istakao je Komšić.

Predsjednik Srbije Boris Tadić i predsjednik Republike Hrvatske Ivo Josipović su na sastanku na Jahorini dogovorili da će potaknuti svoje vlade ka sklapanju biletaralnog sporazuma o procesuiranju ratnih zločina po mjestu prebivališta. U Predsjedništvu BiH za takvo što nema konsenzusa. Josipović je dodao da je regija opterećena snažnom kriminalnom strukturom koja ugrožava ekonomiju ali i demokratske procese. “Naša suradnja u ovom smislu mora biti dodatna ojačana”, rekao je.

Josipović je istakao da je u sve tri zemlje napravljen ozbiljan napredak u oblasti procesuiranja ratnih zločina, te da je stav ovih zemalja jedinstven: niko ko je počinio zločin ne smije proći nekažnjeno. Tadić je u svom obraćanju medijima akcentirao neophodnost jačanja ekonomske saradnje triju država. “Živimo u vremenu krize koja zahtijeva jaču saradnju u oblasti ekonomije i nauke. Ekonomsko pitanje je pitanje svih pitanja, kazao je. Član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović istakao je da dobra atmosfera koja je vladala na sastanku dodatno potkrepljuje želju učesnika sastanka da zaključeno počnu i realizirati. “Vođeni su iscrpni razgovori oko VIP graničnih prijelaza i BiH insistira da ih budu barem četiri”, rekao je Izetbegović. Dodao je da je neophodno raditi i na smanjenju tenzija u regionu i izgradnji infrastrukture.

Član Predsjedništva BiH Nebojša Radmanović je kazao da od Republike Hrvatske očekuje da bude ambasador BiH i Srbije u EU. “To neće biti nimalo lako jer mislim da je EU zamorena i ne razmišlja baš previše o proširenju na zapadni Balkan”, rekao je Radmanović. Dodao je također da rezultati ovih trilateralnih sastanaka moraju postati vidljivi na terenu i za građane.

(TIP/Fena/Foto:Almir Panjeta/Sarajevo-x.com)

Za čim ljudi najviše žale na samrti?

Fri, 03 Feb 2012 14:31:29 +0000

Australska medicinska sestra godinama je radila s umirućim pacijentima i svakodnevno slušala njihove priče i posljednje želje. Rezultat toga je knjiga ‘Pet najčešćih žaljenja na samrtnoj postelji’. Australska medicinska sestra Bronnie Ware već nekoliko godina radi s pacijentima na samrti. Ona ih pažljivo njeguje, ali i pažljivo sluša njihove priče i žaljenja za propuštenim prilikama. Kao produkt rada ovog iznimno teškog posla nastala je knjiga ‘Pet najčešćih žaljenja na samrtnoj postelji’, u kojoj je Ware obrazložila kako ljudi gotovo uvijek žale za istim stvarima.

Ovdje vam donosilo listu žaljenja za neostvarenim ciljevima:

1. Žalim što nisam imala hrabrosti živjeti onako kako sam htjela, nego sam se prilagođavala očekivanjima okoline. Ovo je najuobičajenija želja, jer ljudi pred kraj svog života shvate kako društvene norme ne znače mnogo, ako su zbog toga bili manje sretni.

2. Htio bih da sam manje naporno radio. Ovo je želja koju češće izražavaju pacijenti od pacijentica, koje uglavnom mnogo rjeđe žale od muškaraca.

3. Voljela bih da sam imala hrabrosti izraziti svoje osjećaje. Većina ljudi ne govori o svojim stvarnim osjećajima kako bi se uklopili u sredinu u kojoj žive te kako bi se lakše složili s drugim ljudima. Međutim, zbog takvog izbora življenja dugoročno im ostaje gorčina u ustima.

4. Volio bih da sam ostao u kontaktu s prijateljima. Ljudi uvide važnost starih prijateljstava tek pred kraj života i žale što nisu više napora uložili u očuvanje starih odnosa.

5. Voljela bih da sam bila sretnija. Ovdje je riječ o gotovo neizbježnoj želji.

“Ljudi nikako ne shvaćaju da je sreća stvar izbora. Obično se svi uljuljamo u emocije koje nam pruža obitelj i prijatelji te uopće ne poimamo kako smo prihvatili tuđi scenarij sreća, a nismo stvorili svoj vlastiti”, napisala je Bronnie Ware u svojoj knjizi.

(TIP/RTL)

CineLinkov projekat nagrađen u Roterdamu

Fri, 03 Feb 2012 14:31:00 +0000

Projekat CineLinka iz 2011. godine “Humidity” mladog srbijanskog reditelja Nikole Ljuce, osvojio je prestižnu Euroimages nagradu u vrijednosti od 39,500 dolara. Riječ je o nagradi koja se dodjeljuje na CineMartu koprodukcijskom marketu Roterdam Film Festivala.

Nikola Ljuca je 2010. godine bio učesnik Sarajevo Talent Campusa, a već sljedeće godine snimio je kraktometražni igrani film u okviru projekta Sarajevo grad filma, pod nazivom “Scene sa ženama”. Iste godine, aplicirao je na CineLink za dugometražnim prvijencem “Humidity”, te su mu tokom 17. Sarajevo Film Festivala dodijeljene dvije nagrade. Projekat je osvojio International Relations Arte nagradu u vrijednosti od 6.000 eura, kao i Synchro Film Vienna nagradu u iznosu od 2.500 eura.

(TIP)

U Brčkom od zaušnjaka oboljele još 23 osobe

Fri, 03 Feb 2012 14:28:27 +0000

Šefica Epidemiološke službe Distrikta dr. Mirjana Kuzmanović, na današnjoj konferenciji za novinare, izjavila je da se od 27. januara kada je u Brčkom zbog 65 oboljelih proglašena epidemija zaušnjaka, broj oboljelih od ove zarazne bolesti povećao za 23 osobe.

„Broj prijavljenih od 27. do 31. januara tekuće godine je bio 23 osobe, što znači da smo svaki dan imali tri slučaja, dok za ova tri dana februara imamo četiri oboljela od zaušnjaka, s tim da se nijedan od oboljelih ne nalazi na liječenju u bolnici. I dalje su to pretežno maturanti i studenti, djeca rođena u ratnom periodu koja nisu vakcinisana, ima i neki slučaj djece, dok je manje radnosposobnog stanovništva”, istakla je Kuzmanović.

Po njenim riječima, iako hladno vrijeme pogoduje ovoj epidemiološkoj situaciji pa je ona znatno bolja s početkom februara, epidemija se još ne može proglasiti zatvorenom jer je, kako je kazala, od posljednjeg prijavljenog slučaja parotitisa potrebno da prođe 42 dana, a da se u međuvremenu ne pojavi više nijedan slučaj.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Riješiti pitanje uplate vanjskog duga BiH

Fri, 03 Feb 2012 14:26:31 +0000

Premijeri Federacije BiH i Republike Srpske Nermin Nikšić i Aleksandar Džombić izrazili su danas očekivanje da će se uskoro postići dogovor o isplati inoduga BiH i koeficijentima raspodjele sredstava s jedinstvenog računa Uprave za indirektno oporezivanje BiH.

Deblokada uplate vanjskog duga BiH je, kako je rekao Nikšić u izjavi novinarima u Banjoj Luci, nešto o čemu ne bi trebalo da bude problema ili sporenja. “Nema nikakvog razloga da se razvlači s uplatom vanjskog duga tim prije što je novac rezerviran”, rekao je Nikšić. Federalni premijer je odbacio kao neosnovane optužbe Udruženja penzionera RS-a da je najnoviji Zakon o PIO Federacije BiH diskriminirajući za penzionere koji su to pravo osvarili na sadašnjoj teritoriji tog entiteta, a nisu se vratili u BiH.

(TIP/Fena)

Esmir Ahmetović potpisao trogodišnji ugovor sa FK Jagodina

Fri, 03 Feb 2012 14:17:37 +0000

Esmir Ahmetović, dojučerašnji igrač treće lige Nogometnog kluba Tuzla, u četvrtak je potpisao trogodišnji ugovor sa FK Jagodina iz Republike Srbije. Esmir je 17. januara 1991. godine rođen u Srebrenici, a kao dvogodišnjak je morao napustiti rodno mjesto. U Tuzli se od sedme godine profesionalno bavio nogometom, stručnjak je za lijevog veznjaka.

(TIP)

Video: Pozor! Nije za mlađe od 18 godina!

Fri, 03 Feb 2012 14:15:24 +0000

Skrivena kamera uvijek je zanimljiva ideja. Pogotovo kad je tema nešto lijepo i seksi. Upravo smo s tim ciljem pretražili internet i prikupili za vas nekoliko video klipova na kojima možete vidjeti kako su privlačne dame prikovale poglede iznenađenih muškaraca uz svoje tijelo. Pogledajte njihove reakcije, ali i reakcije njihovih pratiteljica - djevojaka i supruga.

Pogledaj video

(TIP/Dnevnik.hr/Video: You Tube)

WikiLeaks seli servere na brod u međunarodnim vodama

Fri, 03 Feb 2012 14:11:37 +0000

Serveri Wikileaksa bit će postavljeni na brodu u međunarodnim vodama kako bi bili izvan dometa američkog zakona. Investitori Wikileaksa rade na završavanju ugovora o kupovini broda, koji će biti u međunarodnim vodama, a na kojem će bili serveri te internet stranice i na taj način će zaposlenici i osnivač Julian Assange bili izvan dometa američkog zakona.

˝On nije idiot, on je zapravo vrlo pametan˝, rekao je neimenovani izvor za Fox News. Otkako je Assangeova internet stranica objavila povjerljive informacije, on je izazvao bijes State Departmenta i Bijele kuće. Vojnik Bradley Manning, koji je optužen za curenje povjerljivih podataka prema Wikileaksu, ukoliko bude optužen, može dobiti i kaznu doživotnog zatvora. U isto vrijeme, protiv Assangea se sudski postupak za seksualni napad u Švedskoj, što on negira i tvrdi da je to zavjera protiv njegovog ugleda i posla. U međuvremenu Wikileaks počinje vlastiti televizijski show, čiji je scenarist Assange, a namjera mu je da što više ljudi dobije uvid u rad Wikileaksa.

(TIP/Fena/Foto:Ilustracija)

Generali Ante Gotovina i Mladen Markač do ljeta će biti na slobodi?

Fri, 03 Feb 2012 14:00:55 +0000

Dvije stvari su bitne. Prva, skraćivanjem rokova za donošenje presude žalbeno vijeće je poslalo prvi pozitivan signal - ako vidiš da za osudu nemaš dosta elemenata, onda je bolje ne činiti dodatnu štetu, kaže odvjetnik Anto Nobilo. U sudskim kuloarima u Haagu govori se da bi konačna odluka u predmetu Gotovina i Markač mogla biti do razine dosad izdržanog pritvora. Još preciznije, Vjesnikov izvor kaže da bi obojica osuđenika mogla, nakon završnog zasjedanja žalbenog vijeća kojem predsjeda sudac Theodor Meron, krenuti kući.

Je li to moguće? Informacija je takva da je valja, ako ništa drugo, usporediti s dosadašnjom sudskom praksom. »Dvije stvari su bitne. Prva, skraćivanjem rokova za donošenje presude žalbeno vijeće je poslalo prvi pozitivan signal - ako vidiš da za osudu nemaš dosta elemenata, onda je bolje ne činiti dodatnu štetu«, kaže odvjetnik Anto Nobilo. Druga će pozitivna stvar biti, kaže Nobilo, dopusti li žalbeno vijeće izvanredno izvođenje dokaza u ožujku ili travnju, kako je najavljeno. Tada bi se jasno dalo do znanja svim zainteresiranim stranama da sudac Meron i njegovo vijeće smatraju realnim da bi predloženi dokazi mogli bitno promijeniti zaključak o odgovornosti Gotovine i Markača.

Još jedno iskustvo iz Haaga, ono odvjetnika Branka Šerića, dodatno rasvjetljava cijeli slučaj.»Obrane Gotovine i Markača puno su uložile u to da žalbom sruše tezu optužnice da su obojica sudjelovala u tzv. zločinačkom pothvatu. Pri obaranju te teze, koliko znam, branitelji su se služili i vrhunskim znanjima engleskih i američkih pravnika. Time su dodani u njemačko-engleski par eksperata u timu Mladena Markača«, kaže odvjetnik Šerić.

Tomu valja dodati i ekspertizu vojnih pravnika SAD-a i Velike Britanije koji razbijaju tezu o prekomjernom granatiranju. Padnu li te dvije točke optužnice, odnosno presude na koje su naslonjene kazne od 24 godine zatvora za Gotovinu i 18 godina za Markača, bilo bi moguće da žalbeno vijeće izrekne osuđujuću, ali ipak znatno smanjenu kaznu. Na što bi se oslonila osuda? »Iz presude je vidljivo da se spominje inkriminacija propusta u kažnjavanju potčinjenih za djela počinjena na teritoriju djelovanja i pod njihovom komandom. To je onda kazna po zapovjednoj odgovornosti, a te kazne u praksi tribunala nisu bile tako velike«, objašnjava Šerić.

Po njegovu mišljenju, valja na još jednu važnu sitnicu obratiti pozornost. Naime, Mladen Markač je u haaški pritvor došao u ožujku 2004. godine, a Ante Gotovina je priveden u prosincu 2005. Oni su, dakle, skoro osam (Markač), odnosno šest i pol godina (Gotovina) iza rešetaka. Ostane li Markaču nedirnuta kazna od 18 godina, on je vrlo blizu da napuni dvije trećine početne oštre kazne. Za Gotovinu do tog rezultata od dvije trećine treba još dosta. »Ali, što ako sudac Meron izrekne nešto niže kazne? Onda bi obojica po svim propisima mogla kući«, izračunao je Šerić.

(TIP/Jutarnji.hr)

Usvojio vlastitu djevojku jer želi zaštititi svoje bogatstvo!

Fri, 03 Feb 2012 13:55:38 +0000

John Goodman (48), bogataš sa Floride, legalno je usvojio svoju dugogodišnju djevojku Heather Hutchins (42). Kako mu je ona pravo gledano kćer, biti će finansijski zaštitićena u slučaju da Goodman izgubi sudsku parnicu koja se trenutno vodi, piše Huffington Post .

Goodman je osnival Polo kulba Palm Beach, a u sudnici će se naći zbog optužbi da je u alkoholiziranom stanju izazvao smrt Scotta Patricka Wilsona. U medijima su se već pojavile kritike kako je Goodman na taj način htio zaštititi svoje bogatstvo, koje bi bilo pravno zaštićeno u slučaju isplate odštete.

Naime, Goodman je već ranije otvorio fond za svoje dvoje malodobne djece. Sada tom novcu pristup ima i Heather Laruso Hutchins, žena od 42 godine. A time, tvrde kritičari, pristup novcu ima i Goodman, čak i ukoliko ostane bez bogatstva ukoliko izgubi parnicu.

Goodman, glase kritike, iskorištava zakon o usvajanju, a čak je i sam sudac koji je potvrdio usvajanje, GlennKelley, priznao kako ga je ovaj slučaj odveo u ‘pravnuZonu sumraka’. Goodman tvrdi kako nije kriv za Wilsonovu smrt, a ukoliko ipak završi iza rešetaka tamo bi mogao ostati sljedećih 30 godina.

(TIP/Jutarnji.hr)

Crna Gora u Južnom toku

Fri, 03 Feb 2012 13:54:37 +0000

Crnogorski zvaničnici i predstavnici Gazproma donijeli su odluku da se uradi studija tehničko-ekonomske izvodljivosti izgradnje ogranka gasovoda kroz Crnu Goru, u okviru projekta Južni tok, saopćio je u petak ruski energetski holding. Tehničke mogućnosti i perspektive priključenja ove zemlje u projekat Južni tok razmotrili su direktor sektora za projekte ruskog Gazproma Leonid Čugunov, premijer Crne Gore Igor Lukšić, ministar za vanjske poslove i evropske integracije Milan Roćen i ministar ekonomije Vladimir Kavarić.

Projekt Južni tok, s predviđenom izgradnjom gasovoda ispod Crnog mora za zemlje južne i centralne Erope, Gazprom realizuje zajedno s italijanskom energetskom kompanijom Eni, u cilju povećanja izbora maršruta za dopremanje ruskog prirodnog gasa. Rusija je za realizaciju kopnene dionice gasovoda potpisala međudržavne sporazume s Bugarskom, Srbijom, Mađarskom, Grčkom, Slovenijom, Hrvatskom i Austrijom, podsjeća agencija Finmarket. Izvršni direktor Gazproma Aleksej Miler je 20. januara održao sastanak na kojem je usvojen detaljan akcioni plan koji omogućava raniji početak izgradnje gasovoda Južni tok i to već u decembru 2012. godine, a ne 2013. kako je ranije bilo predviđeno.

(TIP/Fena/Foto:ilustracija)

Zanima vas ko vas je sve izbrisao s Facebooka?

Fri, 03 Feb 2012 13:52:11 +0000

Ako ste se ikad zapitali zašto više ne vidite statuse pojedinih ‘prijatelja’ na Facebooku te zašto određenih ljudi više nema na popisu vaših prijatelja, lako je moguće da vas je ta osoba ‘obrisala’. Želite li znati ko vas je uklonio? Evo načina.

Program koji otkriva ko vas je sve uklonio s liste prijatelja na Facebooku radi s Firefoxom, Google Chromeom, Operom, Safarijem i Internet Explorerom. Ista aplikacija će vas obavijestiti ako je neko od vaših prijatelja deaktivirao profil, a pomaže i u praćenju zahtjeva za prijateljstva. Ekipa iz Mashablea poručuje kako postoje mnogi kojima ovaj program uzrokuje dodatni stres jer bi osobe koje su izbrisali iz liste prijatelja mogle takav potez shvatiti kao uvredu.

Skripta se zove Unfriend Finder, a nakon instalacije ju je potrebno integrirati u Facebook toolbar (alate) te ćete moći pristupiti svim podacima koji vas zanimaju. Aplikacija ujedno dopušta i brojne druge mogućnosti koje možete podesiti, a možete je preuzeti na ovom linku.

(TIP/Net.hr)