Mrtvo tijelo Hrvoja Turibaka nađeno u obliku pentagrama!

Položaj tijela u kojem su ruke i noge širom raširene nije baš uobičajen - tvrdi Zlatko Klišanić, penzionisani krim policajac koji je u karijeri radio i kao šef ekipe za uviđaje PU zagrebačke.

Prizor u stanu porodice Turibak bio je takav. Tijelo Hrvoja Turibaka članovi policijske ekipe za uviđaj pronašli su u opisanom položaju, a oko lijeve noge već se bila stvorila velika lokva krvi. Zlatko Klišanić sudjelovao je u više od osam hiljada uviđaja, među kojima je bilo i profesionalnih likvidacija, pomno planiranih zločina, ubistava na mah, egzekucija s elementima rituala. No, iako se kontura leša oblika pentagrama nije često javljala na poprištima zločina, to ne mora značiti da je neko nakon ubistva namjestio tijelo u taj položaj.

Motiv - osveta?

- Pri padu žrtva koja je izgubila svijest automatski širi ruke, a položaj nogu ovisi o položaju koji je imala uoči pada - objašnjava. Ubistvo Hrvoja Turibaka Klišanić smatra interesantnim slučajem, a iz svih informacija kojima raspolaže zaključuje da se ovdje ne radi o ubistvu na mah niti o zločinu iz mržnje. Prije bi bilo da je motiv osveta.

- Teoretski je moguće da je netko ušao u stan uz pomoć originalnog ključa, ne nadajući se da će unutra zateći Hrvoja. To što je tijelo nađeno u sobi ne znači da je žrtva tamo zadobila smrtonosne ozljede. Možda je u agoniji oteturala nekoliko koraka - smatra Klišanić. O tome zašto istražitelji vjeruju da je Tomislav Turibak krivac ne može suditi, no iskustvo mu govori da se istragama ubistava pristupa s više radnih hipoteza.

Oružje i motiv

- Ponekad ispadne da je prava ona verzija koja se na početku činila potpuno suludom - kaže penzionisani kriminalist. Iz iskustva zna da samo verzirane ubice ubijaju u svom stanu.- Iskusni kriminalac ili čovjek koji dobro zna kriminalistiku ubit će u stanu u kojem živi. Tu je istovremeno najviše njegovih tragova, ali i najmanje tragova koji mogu poslužiti kao dokaz. Ono što sigurno mogu reći na temelju iskustva jest to da bez pronađenog oružja i otkrivenog motiva - nema kazne za počinitelja. Ne radi se o savršenom zločinu, već o činjenici da ne postoje savršeni istražitelji niti savršene metode. Primjer je poligrafsko ispitivanje, čiji su rezultati nepouzdani.

U praksi se iznenađujuće puno puta događalo da nevini ljudi nakon poligrafa budu ocijenjeni kao sigurni počinitelji. Poligrafski test nije dokaz, kao ni priznanje na policiji. I jedno i drugo samo su indicije.

(TIP/Jutarnji.hr/ Autor: Davor Butorac)