Milorad Dodik; Veliki vezir u, ipak, prokletoj avliji

Dok federalni dio Bosne i Hercegovine trese bošnjački politički zemljotres s epicentrom u Sarajevu, Milorad je Dodik laktaški opušteno skoknuo do Beograda i inaugurirao novoga srbijanskog predsjednika. Istog, dakle, onog Tomislava Nikolića za kojega je, agitirajući za svoga kuma Borisa Tadića u predizbornoj kampanji, kazao kako je politički abortus i - ukratko - idiot.

Nije, međutim, eresovski vožd prešao Drinu, e da bi samo s vojvodom Tomom popio njegovu slavljeničku ljutu šljivu. Ima on (mada predsjedničkoj šumadijskoj rakiji svaka čast!) i prečeg posla. Valja, naime, sastaviti novu srbijansku vladu!

A izbornik iz Laktaša, ugostivši nedavno u banjolučkom kremlju Ivicu Dačića, obznanio je kako je s ministarskog popisa brisao Čedomira Jovanovića, što je njegovu visokom gostu, malom Slobi, bilo toliko milo da se stekao dojam kako su se ova dvojica naočitih Srba (već) dogovorila da se Čeda s genocidnim RS-om može igrati gdje god hoće, ali u novoj vladi neće. A pogotovo bi bilo nezgodno da kao budući zamjenik premijera za europske integracije, po Bruxellesu i kojekuda trača genocidnu tvorevinu.

Istina, samo dan nakon eresovske turneje Dačić se sreo s otpisanim Jovanovićem i, kao da Dodika ni u putu nije sreo, kazao kako je i ranije bio u vladi s ljudima s čijim se pojedinačnim stavovima nije slagao. No, Miloševićeva je to škola… Zna to, dakako, i Jovanović o čemu svjedoči njegova žestoka reakcija na prekodrinsko kadroviranje. Svjestan da su, eto, došla i ta vremena da se srbijanska vlada sastavlja (i) tamo daleko - preko Drine, pa (za)galami u pravcu Banje Luke potencijalni, ali i uzdrmani vicepremijer: Neće vezir Dodik od Srbije praviti prokletu avliju!

Činjenice s terena, međutim, govore kako Dodik nije (samo) vezir, nego je trenutačno veliki vezir, slijedom čega je, dakle, Srbija već prokleta avlija. Tadić, Dačić, Koštunica… političari, dakle, različite provenijencije, ali i politički analitičari - ne baš sretni što im, uz sva ta zapadna veleposlanstva, vladu sastavlja i Mića iz Laktaša - redovito eresovskome predsjedniku honoriraju zasluge što je kombinacijom eksplozivnih izjava i diskretnih kompromisa uspio da zaustavi unitarizaciju BiH i učvrsti - kao klisurinu! - Republiku Srpsku. Usto, Dodik, po većinskoj, ali, nakon aktualnog izbornog epiloga, i donekle rezigniranoj procjeni ima vrlinu koja se rijetko viđa u Srbiji. Sa glavnom i jedinom (ozbiljnom) oporbenom strankom, SDS-om, vodi zajedničku politiku na razini Bosne i Hercegovine.

Ovo, što tiho, što otvoreno veličanje političara, koji aktualni bošnjački bratoubilački politički rat, s nesagledivim posljedicama, gleda nezainteresirano s beogradske distance, nazdravljajući ljutom šljivom novom predsjedniku, šlagvort je za lekciju iz domoljublja prekodrinskoj braći. Osobito onoj liberalnoj! A takve prigode Dodik ne propušta; Republika Srpska je za nas svetinja i ko dirne u tu svetinju, imat će problema sa mnom, zaprijetio je ovih dana selektor Mića, zakoračivši spremno i na - njemu omiljeni - teren nacionalnih osjećaja. Mi je volimo, veli usred Beograda, više nego što vi volite Srbiju. Jer da nije tako, Srbija bi drugačije izgledala.

Možda Jovanovićeva opaska, nastala vjerojatno i temeljem ove domoljubne lekcije mandatara srbijanske vlade u sjeni, kako Dodik sebe doživljava kao monopolista na srpstvo, jeste točna. Pitanje je, međutim, je li to kritika ili, pak, samo konstatacija realnog stanja na terenu - s obje strane (mitske) vode Drine?! Porazna - iz, jasno, Čedine (neizvjesne) perspektive. Kada, naime, veliki vezir kaže kako je ozbiljan Srbin, što, je li, isključuje mogućnost da je bosanski Srbin - on to ozbiljno misli. Baš kao što je i mrtav ozbiljan kada objašnjava zašto je zaboravio nedavno predizborno mentalno profiliranje Tomislava Nikolića i spremno nazdravio njegovoj inauguraciji.

“Šta je normalnije nego da odem? Moramo da ojačamo srpske države, i RS i Srbiju, a to možemo samo povjerenjem ljudi u institucije sistema, a ne uvlačenjem stranaca da mešetare ovdje”, održao je monopolist srpstva još jednu domoljubnu lekciju u nedjeljnoj Politici. I dok, dakle, Milorad Dodik brine o perspektivi srpskih država, Srbije i Republike Srpske, napaćeni bošnjački lideri među se utvrđuju čija majka crnu vunu prede i koji će (prije) u zatvor. Zato nam je ona ljuta šumadijska šljiva, kojom je ovaj priječanski državotvorac u ponedjeljak sa Stefanom Füleom nazdravljao predsjedničku inauguraciju vojvode Nikolića, nešto kao ljuta trava na ljutu ranu. Peče! Jer, kad se u Beogradu pije, ovdje se ma(h)mura.

(TIP/Oslobođenje/Autor: Josip Vričko)