Frenkie: Kalesijski zvuči

Kada sam nedavno, po ko zna koji put išao u ambasadu po pasoš nadajući se da ću u njemu ugledati zalijepljenu zelenu šengensku vizu, imao sam zanimljiv razgovor sa čikom na šalteru. Gospodin, s kojim sam se zbog mojih čestih posjeta ambasadi maltene sprijateljio, pružajući mi pasoš rekao je: ”Pa vama to s muzikom dobro ide, često putujete. Ima samo jedna ekipa koja dolazi po vize više od vas!”

Ja sam mu se zahvalio, brzo bacio pogled u pasoš i upitao za ime tog drugog benda. ”Ma to su oni….Ima njih više”, odgovorio je. ”Dubioza?”, uzvratio sam brzo. ”Ma nije, ovi sviraju laganije”, rekao je. ”Zoster, Letu štuke…” počeo sam da nabrajam sve bendove koji su mi pali na pamet. ”Ma nije, oni su ti gore iz tvog kraja”, rekao je misleći na Tuzlu. Ja sam zastao i pomalo zbunjen pokušao da se sjetim nekog benda iz Tuzle koji često svira po dijaspori. ”Kalesijski zvuci!”, uvziknuo je čiko za šalterom sav sretan što se sjetio imena. Obojica smo se glasno nasmijali, ja sam rekao kako mi baš nismo isti žanr i sav sretan što sam u pasošu ugledao vizu krenuo ka izlazu.

Sjedeći u auto samom sebi sam se nasmijao i mahao glavom. Naivno sam vjeraovao da mi ”alternativci” možemo parirati ”izvorno narodnim kraljevima koride i dijaspore”. Kakva greška! Isti taj naziv, Kalesijski zvuci, ugledali smo par dana posle na velikom plakatu u centru Beča kada smo zadnji put gostovali u tom gradu. Moji prijatelji koji u Beču žive više od dvadeset godina su se počeli žaliti kako u tom gradu sve više hara turbo-folk krkanluk, kako ne postoji više nijedan dobar ex-yu kafić u koji možeš otići i kako ih je zbog svojih sugrađana sramota reći da su iz iste države. Našalili su se kako će na sljedećim izborima glasati za FPO (austrijska desničarska, antiislamska partija koja želi da zaustavi daljnji dolazak stranaca). Pričali su nam o kvartovima u kojima nije moguće vidjeti Austrijanca niti čuti njemački. Opisivali su nam turske familije koje su u Austriji već generacijama i koje ni dan-danas ne znaju pričati njemački. Na ulicama se redovno čuje naš jezik s raznim akcentima. Svakih nekoliko metara prođe auto spuštenih stakala iz kojeg trešti Seka ili neka druga turbo-folk diva. Oko vratova klinacaa vise lančići s ogromnim vjerskim obilježjima. A klinci su iskvarcani, nabildani, utrpanih pantalona u duboke patike, s uskim roza majicama i šupljikavim kačketima na pola glave. Izgledaju, ustvari, kao pravi Austrijanci sve dok ne progovore ili dok ne izvade lančić.

Naši ljudi u Beču po pravilu mrze Austriju i austrijski mentalitet. Nikad nećete čuti nekog od naših da kaže kako voli Austriju, jer ga je ona primila kada je u njegovoj domovini bio rat. Niko nije zahvalan Austriji što mu je pružila utočište, dom i posao a djeci omogućila školovanje. Za sve njih Austrijanci su škrti ljudi koji samo rade i koji ne znaju živjeti, i svi ti naši ljudi koji ne mogu očima gledati te šugave Austrijance jedva čekaju da dođu u njihovu najljepšu Bosnu i Hercegovinu. Naši ljudi u Austriji su skoro svi nacionalisti. Valjda misle da su veći patrioti i bliže domovini kada oko vrata imaju svoje križeve, mjesece i zvijezde, kada mrze druge nacije i kada odu na koncert kalesijskih zvukova. U gradu u kojem je svaki deset čovjek s prostora bivše Jugoslavije dolazi često i do problema. Naprimjer kada igra jedna od ”naših” reprezentacija. Specijalci koje inače ne viđamo u Beču znaju s kombijima blokirati ulice u kojima se nalaze naši kafići. Svađe, tuče i hapšenja su tada česta pojava. Tada Balkanci koji inače izlaze na ista mjesta zaborave da se znaju i pijani jedni na druge uzvikuju: ”Kolji baliju, ustašu i četnika!” Stvarno fascinantan taj otpor Balkanaca. Naši ljudi generacijama uspijavaju da se odupru kulturalizaciji. Oni godinama odbijaju da postanu dio jedne od najljepših i najvećih kulturnih prijestolnica svijeta. Umjesto toga, taj grad uništavaju i od njega prave balkansku provinciju u kojoj vlada primitivizam! U kulturnoj metropoli kao što je Beč, grad koji ima više muzeja, pozorišta i kino dvorana nego cijala Bosna i Hercegovina, naši ljudi najradije idu na koncerte kalesijskih zvukova!

(TIP/Članak preuzet iz magazina Dani uz dozvolu uredništva/Piše:Adnan Hamidović alias Frenkie)

Prethodni članci:

- Frenike: Alfa negator

- Frenkie: Ipak smo mi ratovali!

- Šta znate o Tuzli ?

- Kazanska rezolucija

- Frenkie:˝Ivo, prijatelj iz Hrvatske˝

- Frenkie: “Posjeta”