Frenike: Alfa negator

“Da su mi ga bar ostavili u jednom dijelu! Ovako ga moram skupljati iz tri masovne grobnice!” - rekla je uplakana nena u Potočarima čekajući kamione iz Visokog koji su prevozili 774 tabuta i jedan kovčeg s posmrtnim ostacima ubijenih Srebreničana. Majka kojoj su pobili svu mušku familiju nije zaželjela da joj je makar jedan sin preživio, ona žali zbog toga što su joj mrtve članove familije kao otpatke razbacali po masovnim grobnicama oko Srebrenice.

Druga srebrenička majka, svjedočeći na suđenju Radislavu Krstiću, uplakana opisuje svog nestalog sina i moli (gospodina!) Krstića da se raspita kod svojih ljudi i da joj kaže gdje su joj sina zakopali. Majka govori kako joj sin često dolazi u snu sa cvijećem u ruci i govori: “Evo mene, majko, ja sam došao!” Mati ga pita: “Odakle si došao? Gdje si bio sve ovo vrijeme?” Sin odgovara: “U Zvorniku, majko!” “Zbog tog sna ja mislim da je on negdje kod Zvornika, jer to mi govori u snu” - završava uplakana majka i još jednom jecajući moli generala da joj kaže gdje joj sin.

Radislav Krstić šuti oborene glave i drhtavom rukom briše znoj sa čela. Srebrenička polja smrti naziv je dokumentarnog filma Radio-televizije Srbije u kojem je prikazana spomenuta scena i koji je pušten uoči obilježavanja petnaeste godišnjice genocida u Srebrenici. Ovogodišnji ukop je bio do sada najmasovniji. Ukopano je 775 tijela među kojima je bio i jedan katolik.

Također se ove godine u Potočarima pojavilo najviše političara i stranih delegacija. Pored domaćih političara, bili su tu premijer Erdogan, slovenski predsjednik Türk, premijer Kraljevine Belgije, američki ambasador, Valentin Inzko, generalni sekretar Vijeća Evrope, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović i predsjednik Srbije Boris Tadić. U Potočare su tog dana došli političari sa svih strana svijeta, samo nikog nije bilo iz Banje Luke. Boris Tadić, koji je u Srebrenicu došao po drugi put, na pitanje novinara šta može reći onima koji negiraju genocid, samo je odmahnuo glavom i rekao da takve ljude žali. Time se krug lažova, relativizatora i negatora genocida u Srebrenici sužava na šačicu političara u i oko Banje Luke. Glavni, najglasniji i najveći među njima je Milorad Dodik. Svojom nedavnom izjavom da je “Srebrenica osveta za Kravice” i da se “u Srebrenici nije desio genocid jer nisu ubijani žene i djeca” krkan iz Laktaša se dokazao kao alfa negator genocida. Oko sebe je okupio ekipu bezličnih i bezidejnih potrčkala i papagaja koji po potrebi čitaju vođine poruke.

Nije mu bila dovoljna haška presuda koja jasno definira da se u Srebrenici desio genocid koji Srbija i Crna Gora nisu spriječile. Nisu mu bile dovoljne ni brojne presude u kojima su mnogobrojni generali, komandanti i vojnici Vojske Republike Srpske osuđeni za učestvovanje, pomaganje, planiranje i izvršenje genocida u Srebrenici na dugogodišnju robiju. Nije mu bila dovoljna ni rezolucija koju je usvojila Evropska unija a poslije nje i države u okruženju među kojima su Srbija i Crna Gora. Nije mu bila dovoljna ni druga posjeta predsjednika Srbije Borisa Tadića, niti su mu bila dovoljna 774 tabuta i jedan kovčeg, niti riječi uplakane majke koja moli Radislava Krstića da joj kaže gdje joj je sin zakopan.

Nije Dodiku dovoljno da cijeli svijet zna istinu i da svi 11. jula gledaju prema Srebrenici. Dodik ima svoju definiciju genocida i Miloševićevom taktikom “svi su protiv nas, svi oni lažu i samo mi smo u pravu” godinama vrijeđa žrtve i preživjele negirajući genocid u Srebrenici. Kao vojnik iz dokumentarnog filma Srebrenička polja smrti koji naređuje finalnu ofanzivu na Srebrenicu i govori svojim vojnicima “da sad opletu i da im NATO pakt ne može ništa”. Dodik bahato pljuje u lice cijelom svijetu. Za očekivati je da će Dodik davati još radikalnije izjave kako nam se budu bližili oktobarski izbori, no to će biti njegovi posljednji trzaji. Relativiziranje broja žrtava je posljednji pokušaj umanjivanja i negiranja srebreničkog genocida.

Laktaškom negatoru se treba suprotstaviti istinom. Genocid u Srebrenici ostat će kao trajna mrlja na vrijednostima i temeljnim pravima koje Evropa podupire i toga je svjestan cijeli svijet, osim šačice političara u i oko Banja Luke.

(TIP/tekst je preuzet iz magazina Dani uz saglasnost uredništva/Piše:Adnan Hamidović alias Frenkie)

Prethodni članci:

- Frenkie: Ipak smo mi ratovali!

- Šta znate o Tuzli ?

- Kazanska rezolucija

- Frenkie:˝Ivo, prijatelj iz Hrvatske˝

- Frenkie: “Posjeta”