Frenkie: Ipak smo mi ratovali!

Prošle sedmice sam pisao o našim iskustvima putujući i svirajući po našem lijepom brdovitom Balkanu. Kako smo gostujući kod komšija razbili u sebi predrasude i stvorili pravu sliku o tim sredinama. Pored svih lijepih stvari koje ti muzika pruža mislim da je ta jedna od najbitnijih.

Stvarno sam ponosan na činjenicu da smo, dok su se druge kolege hvalile i prsile patriotskim izjavama da nikad više neće svirati u Beogradu ili Sarajevu, mi uveliko putovali i muzikom dizali srušene mostove. Nikada neću zaboraviti naš prvi nastup u Vukovaru i kada su na koncert Bošnjaka došli posvađani Srbi i Hrvati.

Isto tako ću pamtiti festival Unity u Srebrenici gdje smo binu dijelili sa grupama iz Srbije, RS-a i Hrvatske. U oba slučaja publika je bila izmiješana, no ni na jednom od tih koncerata nije se desio ni najmanji incident. Ne znam kako drugi misle, ali po meni je normalno da kulturna razmjena bude početak normalizacije i izgradnje odnosa zaraćenih i posvađanih strana. Interesantno je, međutim, koliko mojih kolega ne dijeli to mišljenje.

Mnogo glumaca ali i muzičara se zaklelo da nikada neće otići nastupati kod “onih drugih”. Neki od njih su popustili radi novca, drugi su sami skontali neke stvari a treći i danas odbijaju svirati kod susjeda. Jedan od tih koji i danas odbija da ide svirati u Beograd je Oliver Dragojević. Nudili su Oliveru legendi velike pare, pokušavali mu objasniti da neće svirati generalima i političarima nego normalnim Beograđanima kojih, vjerovali li ne, ima, da ga ljudi u Srbiji obožavaju, ali gospodin Dragojević neće pa neće. Ne moramo puno nagađati zašto Oliver neće da svira u Beogradu. Srbi su sravnili Vukovar te granatirali Dubrovnik i Zadar. Oliver to nikada nije javno rekao, ali vjerovatno kao njegov kolega Bora Čorba dijeli mišljenje da smo “na ovim prostorima ipak ratovali a ne igrali klikera”. No, trebamo biti pošteni i ovu dvojicu muzičara jasno razdvojiti.

Dok je jedan deklarirani četnik, koji je nasjeo na propagandu (a potom i učestvovao u njoj) o ugroženim Srbima i o Dubrovniku kao “vekovnom” srpskom gradu, vjerujući u bajke o nebeskom narodu i živeći u dalekoj prošlosti koju bi najradije ponovo oživio i ponovo uveo kraljevinu u 21. stoljeću, drugi nikada nije imao radikalne i desničarske izjave a kamoli pjesme. Bora Čorba u intervjuima zna često sebi laskati i govoriti kako u Hrvatskoj ima puno fanova, međutim, koliko tu ima istine vjerovatno nećemo nikada saznati. Jako su male šanse da ćemo Boru gledati pa čak i u liberalnoj Istri. Sigurno da danas ima ljudi koji vole poslušati onog starog Boru Čorbu prije nego što je odlučio da gine za srpsku stvar, postao Koštunicin ministar i natukao šajkaču, no za punu dvoranu, bojim se, nema ih dovoljno. Oliver bi, pak, s velikom sigurnošću mogao napuniti Sava centar pet dana zaredom.

Kao što rekoh, ova dvojica muzičara nemaju puno zajedničkog. Jedan je alkoholičar koji je dotakao kreativno dno, a drugi sa svojim promuklim glasom i dalje puni dvorane, obara djevojke i njihove mame s nogu. Jedina stvar koja im je zajednička je da ne žele svirati kod “drugih”.

Međutim, da svi nisu isti govori nam primjer Halida Bešlića. Legenda Halid nema problem da svira za Srbe i Hrvate. Obišao je sve gradove, napunio sve što se napuniti da i čak stao u odbranu kolegice Lepe Brene kada su u Sarajevu pokušali da joj zabrane koncert. Halid je jasno rekao da se koncert neće zabranjivati i da je svako dobrodošao u Sarajevo. I tako je i bilo. No sjećam se da je čak i Halid jednom bio suočen sa zahtjevom da se njegov koncert zabrani. Ne znam da li je to bio prvi Halidov koncert u Splitu, tačnije na Kaštelima, ali se sjećam da su ga pred klubom dočekali članovi splitske HVIDR-e. Koncert nisu uspjeli zabraniti, ali su ispred kluba u kojem je trebao biti održan u svojim uniformama i opasnim pogledima tjerali posjetioce. Kada su ih novinari upitali zašto im smeta koncert Halida legende, koji nikada nikom ništa loše nije uradio, hrvatski veterani su rekli: “I s muslimanima smo mi ratovali!” Tih vojnih veterana i njihove izjave sam se sjetio nedavno gledajući slike s koncerta Olivera Dragojevića u zeničkoj Areni. “I s muslimanima smo mi ratovali!”

(TIP/tekst je preuzet iz magazina DANI, uz saglasnost uredništva / Piše: Adnan Hamidović alias Frenkie)

Prethodni članci:

Šta znate o Tuzli ?

Kazanska rezolucija

Frenkie:˝Ivo, prijatelj iz Hrvatske˝

Frenkie: “Posjeta”