Frenkie:˝Ivo, prijatelj iz Hrvatske˝

Nedavno nam je u goste opet došao predsjednik Hrvatske Ivo Josipović. Opet je okupio ekipu i poklonio se žrtvama rata. Ovaj put ne samo bošnjačkim i hrvatskim, nego i srpskim. Reakcije njegovih kolega i kolegica iz Zagreba na njegovu prvu posjetu i njegov govor u Parlamentu BiH nisu ga uspjele izbaciti iz takta.

Umjerene i pomirujuće izjave tipa “bosanski Hrvati se moraju okrenuti Sarajevu” i “narodi BiH moraju između sebe naći rješenje” koje smo do sada imali priliku čuti iz Zagreba, odjednom su nestale. Umjesto toga, slušali smo: “Hrvatska nikada nije ratovala u Bosni i Hercegovini” i “Hrvatska nikada nije htjela dijeliti BiH.” Samo je još falilo: “Tuđman nikada s Miloševićem nije pregovarao o podjeli Bosne…”

Priča kako je Sanader od jedne desničarske stranke napravio modernu evropsku demokratsku partiju naglo je pala u vodu. Sanader je HDZ-u uspio možda staviti jednu evropsku masku ili fasadu, ali reakcije na Josipovićev govor u Parlamentu BiH pokazale su nam da se ispod te maske i dalje djelomično krije onaj stari HDZ koji je spreman braniti Tuđmanovu politiku devedesetih. Nikad nećemo saznati koliko je ta demokratizacija HDZ-a zaista iskrena a koliko u tome ima pritisaka iz Evropske unije. No činjenica je da kad god iz Zagreba dođe poruka da se bosanski Hrvati moraju okrenuti svojoj državi, politika hrvatskih vođa u BiH naglo doživi zaokret. Tome u prilog ide i nedavna inicijativa izmjene hrvatskog ustava, koji Hrvatima u BiH ostavlja samo tri glasačka mjesta. Nakon što su lideri dviju najutjecajnijih hrvatskih stranaka u BiH pozdravili sporazum Kosor-Milanović, pozvali su hrvatski narod da se okrene sebi, odnosno svom zavičaju Bosni i Hercegovini.

Takozvana “Stipe Mesić era” koja je Bošnjacima bila draga jer je bivši hrvatski predsjednik znao “šuknuti” Dodiku i Srbima i koji se u svojim izjavama snažno zalagao za cjelovitu BiH je prošla. Iako je u Sarajevu  Stipe bio rado viđen, neke njegove izjave možemo okarakterizirati kao miješanje u unutarnju politiku susjedne države. No, Bošnjacima to nije smetalo jer su te izjave uvijek išle na račun srpske strane. Poređenja radi, trebamo se samo sjetiti kako su bošnjački političari reagirali na specijalne odnose Srbija - Srpska. Svaki potpisani dokument je dočekan riječima: “Nepoštivanje suverene države!” No i pored toga, da je kod Stipe ostalo samo na komplimentima, govore i sljedeći primjeri. Granica između BiH i Hrvatske nije riješena, sporazum o izručivanju osuđenih kriminalaca i ratnih zločinaca koji su se u zadnji tren odlučili pobjeći u susjednu državu jest nedavno potpisan, međutim postoji tek na papiru i još nije zaživio. Tako se Glavaš i dr. Šimić i dalje slobodno šetaju Bosnom i Hercegovinom, a Jelavić se sunča u Splitu. Nakon Stipe imamo čovjeka koji priču sprovodi u djela. Predsjednik Josipović ne okreće Bosni samo Hrvate, nego i Srbe.

Osvježavajuće je bilo slušati Dodikove umjerene izjave te njegov poziv Hrvatima da se vrate u Republiku Srpsku. Vidjet ćemo da li će kod Dodika ostati samo na izjavi, ali Ivo Josipović je sa svojom posjetom iz naših političara izvukao nešto što mnogi od nas nisu vjerovali da imaju u sebi. Sada sa sigurnošću možemo reći da s novim hrvatskim predsjednikom imamo iskrenog prijatelja cijele BiH. Prijatelja koji prihvata Bosansku realnost (s velikim B), koji je spreman otići i u Republiku Srpsku. Predsjednik Josipović je sa svojom posjetom makar na tren uspio smanjiti naš požar, dok je Stipe sa svojim izjavama znao nekada i doliti ulja. Samo s takvom politikom naša država može krenuti dalje. No, nije dovoljno da takva politika dolazi samo izvana, nego i iznutra. To prije svega trebaju shvatiti bošnjački političari. Trenutnu situaciju i pruženu ruku Zagreba kao i Beograda treba prihvatiti. Bošnjaci se ne smiju ponašati tvrdoglavo i ignorirati izvinjenje komšija. Politiku žrtve treba zamijeniti novim dijalogom. Nedavno usvojena rezolucija u Beogradu, Josipovićeve posjete, nedavno održani samit EU - zapadni Balkan kao i Igmanska inicijativa vraćaju BiH u centar pažnje i stvaraju pozitivnu atmosferu koju treba iskoristiti.

Bosancima tako malo fali da bi se osjećali bolje i sigurnije. Ako posjeta hrvatskog predsjednika može doprinijeti relaksaciji situacije, zamislite šta bi se desilo kada bi naši političari ozbiljno počeli raditi svoj posao.

TIP/tekst je preuzet iz magazina DANI, 678-11.06.2010.godine., uz saglasnost uredništva / Piše: Adnan Hamidović alias Frenkie)

Prethodni članci:

Šta znate o Tuzli ?

Kazanska rezolucija